Pasionirani ronilac, po struci konobar, Bruno Furić, prije 25 godina sjeo je i razmišljao kako promijeniti život i posao. Htio je raditi nešto novo. Svi su mu preci, od pradjeda, bili majstori kovanja, metalstva…
– Živim u slavonskom selu Davor, u šumi, stabla su svuda oko mene. Shvatio sam da je najbolje da počnem raditi nešto s drvetom I tako je nastao drvotokarski obrt Bruno koji je već 25 godina prvi i jedini u Hrvatskoj koji se profesionalno bavi ovim poslom.
A posao je više nego zanimljiv. Majstor Bruno, naime, proizvodi unikatne umjetničke kundake za trofejne puške, kundake za lovačke puške, podloške za trofeje poput jelenjih rogova, drvene gravirane natpise… Sve što je potrebno strastvenom kolekcionaru oružja, lovcu ili dobro ukrašenom lovačkom restoranu. Lov je u krvi obitelji Furić baš kao i težak rad, jer svi su lovci, ali i radnici, pa danas u obrtu radi čitava obitelj – supruga, kćer i troje sinova. Rezultat ne izostaje jer iz njihove radionice izlaze prava umjetnička djela. Ručno rezbareni kundaci unikati su, uzorak može biti po želji naručitelja ili, što je češće, dizajn iz glave kreativnog Brune koji je sve to naučio raditi gotovo posve sam.
– Krenuo sam s podlošcima za trofeje, a malo po malo naučio upravljati i zahtjevnim strojevima, poput gravirki i CNC lasera. No i dalje najveći dio proizvoda radimo ručno, tek jedan dio obrade radi se strojevima. Imamo status tradicijskog obrta, ali zapravo se bavimo lijepom umjetnošću. Jer, ovo za mene nije samo posao. Općenito, biti obrtnik nije posao nego stil života. Moraš voljeti taj posao ako ga želiš raditi – kazuje nam 57-godišnji slavonski majstor s krajnjeg istoka Hrvatske.
Ponosan je na svoju obitelj i podršku te pomoć koji mu daju jer su baš svi u poslu. Pomaže supruga Biljana, najstariji sin, 30-godišnji Mel po struci je CNC operater, 24-godišnji Leon studira strojarstvo, 20-godišnja Fiorella menadžment, a najmlađi, 17-godišnji Zvonimir u Novoj Gradiški se obrazuje za računalnog tehničara.
– Svi oni odrasli su u radionici, među triješćem, piljevinom, crtežima i nacrtima. Sjećam se kako su mi, kada su bili manji, govorili da su oni jedina djeca na svijetu koja kada dođu iz škole moraju na posao. Ja bih im govorio da je to tako kad im je tata Bruno – smije se ovaj zanimljivi obrtnik.
Njegov trud i rad prepoznale su brojne organizacije. Surađuje s lovačkim društvima i udrugama diljem Hrvatske, jedinstvene proizvode kao poslovne poklone naručuju i neke velike kompanije, ali otkriva nam kako su njegovi unikatni kundaci odlazili i na daleka putovanja.
– Razmišljali smo o otvaranju vlastitog dućana, ali to su velika ulaganja i dodatne komplikacije, birokracija je ionako već pretjerana. Zato možemo reći da nam je internet mnogo pomogao. Otvorili smo web shop putem kojeg primamo narudžbe. Slali smo kundake u Italiju, Njemačku, a najviše sam se šokirao kada me nazvao čovjek iz engleskog Liverpoola. Rekao sam mu da nema problema, napravit ću kundak po njegovoj želji i poslati mu ali sam ga upozorio da bi moglo biti po onoj da je „pita skuplja od tepsije”, jer bi troškovi dostave mogli biti visoki. Čovjek je odgovorio da ga to ne zabrinjava, a za tri dana otkako sam poslao paket javio mi je da je kundak sretno stigao – prisjeća se.
Uz trofejne puške koje uglavnom završavaju na zidovima lovačkih domova i restorana, obrt proizvodi i trofejne podloške, natpise, male umjetničke radove od drveta, pločice… Za jedan kundak potrebno mu je najmanje dvadeset do mjesec dana iako je bilo slučajeva, kaže, kada se neki radio i po nekoliko mjeseci. Na pitanje može li se od toga posla preživjeti, jednostavno odgovara.
– Tu smo već 25 godina, to nešto govori. Ali istina je da nas troje mora raditi za jednu prosječnu plaću. No, uživamo u tome i ne žalimo se. Prijavljivali smo se nekoliko puta na državne natječaje za poticaje, neke smo i dobili ali to su vrlo maleni iznosi. Recimo, dobijete pet tisuća eura za nabavu stroja koji košta 100.000 eura. Gdje namaknuti preostalih 95 tisuća i kada će se taj stroj isplatiti – pojašnjava probleme obrtnik Bruno Furić.
Otkriva nam za kraj kako sa sirovinom nema problema, drvo je posvuda i lako ga nabavlja, pa kundake radi od raznih vrsti drvne građe, no kada su ukrasni u pitanju samo od oraha jer se pokazao najboljim i najljepšim materijalom.
– Nadam se da će sinovi i nakon mene nastaviti, ako ih život i država ne otjeraju iz ovog posla, kao što su i mnoge druge obrtnike. A svi zaboravljaju da velikih kompanija ne bi bilo bez obrta i da, recimo, njemačko gospodarstvo koje je među najmoćnijima u Europi počiva upravo na – obrtnicima, kaže.
Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Obrt Bruno