Piše: Marko Benčić, odvjetnik, partner u Odvjetničkom društvu Porobija&Špoljarić
Svi se sjećamo trenutka kad je u travnju 2022. godine na snagu stupio novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (dalje u tekstu: Zakon) donesen zbog potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno usklađivanja i harmonizacije s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije od 23. listopada 2019. godine (dalje u tekstu: Direktiva).
Kako je borba protiv korupcije jedan je od najvažnijih razloga za uspostavu novog regulatornog okvira zaštite prijavitelja nepravilnosti, tako su i očekivanja oko uključenosti poslovnih subjekata i njihovih zaposlenika te više pokrenutih i dobivenih bitki bila ponešto veća
Jer, podsjetimo, korupcija je društveni fenomen koji ima snažan negativan učinak na vladavinu prava i demokratske procese u društvu, ruši povjerenje građana u institucije, odnosno povjerenje u transparentnost i demokratski legitimitet javnih i privatnih institucija, koči razvoj gospodarstva i društva u cjelini, a sve to posljedično negativno utječe i na standard građana, razvoj poduzetničke klime, pošteno tržišno natjecanje te mijenja svijest o društvenim vrijednostima i ponašanju koje se smatra prihvatljivim u društvu.
Osim korupcije, postoje i brojni drugi pojavni oblici nepravilnosti, kao npr. prijevare s financijskim izvještajima, protupravno prisvajanje imovine i slično.
Zbog neotkrivenih ili prekasno otkrivenih nepravilnosti unutar organizacije, financijski gubici mogu biti, a najčešće i jesu, materijalno značajni, a osim materijalne štete postoji i rizik od reputacijske štete. Sve su to razlozi koji govore u prilog tome da je u interesu svake organizacije da uspostavi kvalitetan i učinkovit sustav prijavljivanja nepravilnosti unutar same organizacije.
Tko je obveznik uspostave sustava unutarnjeg prijavljivanja?
Sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti mora uspostaviti svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 50 radnika te poslodavci bez obzira na broj zaposlenika koji su obuhvaćeni primjenom akata iz dijela I. točke B. i dijela II. Priloga uz Zakon (financijske usluge, proizvodi i tržišta te sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, sigurnost prometa, zaštita okoliša). Ne manje važno, svaki poslodavac koji zapošljava manje od 50 radnika, a nije obuhvaćen primjenom gore navedenih akata, također može, ali ne mora uspostaviti sustav unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.
Radi uspostave sustava unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti poslodavac prvenstveno mora donijeti pravilnik kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i postupak imenovanja povjerljive osobe i njezina zamjenika te imenovati povjerljivu osobu i njezina zamjenika.
Zakon ne sadrži detaljne odredbe o sustavu unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti, već propisuje samo okvir i minimalne zahtjeve u pogledu uspostave sustava unutarnjeg prijavljivanja, a na poslodavcima je da pravilnikom taj sustav detaljno urede i prilagode ga svojim i potrebama svojih zaposlenika.
Kako se pokreće postupak prijave nepravilnosti?
Postupak prijave nepravilnosti pokreće se podnošenjem prijave. Prijava nepravilnosti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, prijavljenom tijelu ili osobi te informacije o nepravilnostima. U pravilu prijava sadrži sve navedene podatke, no prijavu je moguće podnijeti i anonimno, odnosno bez naznake podataka o prijavitelju. No, ako se naknadno sazna za identitet anonimnog prijavitelja nepravilnosti isti će uživati jednaku zaštitu kao i svaki drugi prijavitelj nepravilnosti. Tako dugo dok je anoniman, prijavitelja štiti sama ta anonimnost.
Prijava nepravilnosti može se podnijeti u pisanom ili usmenom obliku pri čemu pisani oblik uključuje svaki pisani zapis, dok usmeni oblik uključuje podnošenje prijave putem telefona, drugih oblika glasovnih poruka te neposredno usmeno povjerljivoj osobi.
Prijava, nadalje, može biti podnesena putem sustava unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja, a koji od ta dva sustava će prijavitelj nepravilnosti odabrati ovisi isključivo o volji prijavitelja.
Pod vanjskim prijavljivanjem nepravilnosti, Zakon podrazumijeva podnošenje prijave Pučkom pravobranitelju.
Važno je napomenuti i to da osim podnošenja prijave putem sustava unutarnjeg i vanjskog prijavljivanja nepravilnosti, prijavitelj nepravilnosti može podnijeti prijavu nepravilnosti izravno tijelima ovlaštenim za postupanje po njezinom sadržaju – npr. DORH-u, Poreznoj upravi, Europskom javnom tužitelju i slično.
Zakonom je također reguliran i treći način prijavljivanja nepravilnosti, a to je javno razotkrivanje nepravilnosti.
Prijavitelj nepravilnosti koji javno razotkriva nepravilnost ostvaruje pravo na zaštitu ako je podnio prijavu putem sustava unutarnjeg i/ili vanjskog prijavljivanja, ali povjerljiva osoba i/ili pučki pravobranitelj nisu u propisanim rokovima poduzeli odgovarajuće mjere ili ako prijavitelj ima opravdan razlog vjerovati da nepravilnost može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes ili ako u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se nepravilnost djelotvorno ukloniti niski.
Uz mogućnost anonimnih prijava, Zakon jamči pojačanu zaštitu zviždača
Direktiva i Zakon naglašavaju važnu ulogu koju pojedinci, odnosno zviždači imaju u prijavljivanju nepravilnosti i nezakonitih postupaka kojima se ugrožava javni interes, te je stoga naglasak i na pojačanoj zaštiti zviždača od eventualne osvete poslodavca.
Sudsku zaštitu prijavitelj nepravilnosti ostvaruje u hitnom postupku koji se pokreće podnošenjem tužbe. Tužba se podnosi sudu na čijem području tuženik ili tužitelj imaju sjedište, prebivalište ili boravište ili na čijem području je osveta poduzeta ili je nastupila njezina posljedica.
Prijavitelj nepravilnosti tužbom može tražiti utvrđenje da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta osveta, zabranu poduzimanja i ponavljanja osvete te uklanjanje njezine posljedice prema prijavitelju nepravilnosti, naknadu štete i objavu presude (kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti) u medijima na trošak tuženika.
U takvom sudskom postupku za zaštitu prijavitelja nepravilnosti prijavitelj je oslobođen plaćanja pristojbe.
Ako je prijavitelj nepravilnosti pretrpio štetu u postupku vrijedi oboriva presumpcija da je šteta nastala iz osvete zbog prijave ili javnog razotkrivanja, a na tuženiku je teret dokaza da je njegova radnja ili propust bila utemeljena na opravdanim razlozima.
Sudska zaštita, uključujući naknadu štete, nije jedini oblik zaštite koju Zakon pruža prijaviteljima nepravilnosti. Naime, uz sudsku zaštitu prijaviteljima nepravilnosti Zakon navodi i zaštitu identiteta prijavitelja nepravilnosti, zaštitu povjerljivosti, primarnu i eventualno sekundarnu besplatnu pravnu pomoć te emocionalnu podršku.
No, unatoč tako postavljenom regulatornom okviru, zviždači se, više od godinu dana od dana stupanja na snagu novog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, još uvijek mogu nabrojati na prste jedne ruke. Iz navedenog se može zaključiti da potencijalni zviždači nemaju povjerenje ili dovoljno znanja o novom zakonskom okviru temeljem kojeg će u stvarnosti doista biti zaštićeni od osvete. Upravo zato u radnom je okruženju od iznimne važnosti stvaranje ozračja u kojem će se zaposlenici osjećati pozvani i sigurni prijaviti ono što smatraju nepravilnostima, i to bez straha od odmazde.
Naizgled kontradiktorno, no više prijava u određenoj organizaciji doista može biti znak zdravije organizacije i to zato što organizacija tako ima priliku poboljšati svoje poslovne procese te na najmanju moguću mjeru svesti rizik od korupcije ili drugih oblika nepravilnosti. Svaka prijava nepravilnosti prilika je za otklanjanje nepravilnosti, ali i uspostavu kvalitetnih procesa unutar organizacije kojima se može postići da se uočena nepravilnost više ne ponavlja, uz rast zadovoljstva svih zaposlenih.
Dok god se svijest svih dionika unutar samih organizacija (vlasnika/osnivača, odgovornih/rukovodećih osoba, zaposlenika) ne promijeni na gore opisani način, dakle da se prijava nepravilnosti načelno ocjenjuje kao pozitivna stvar, bojim se da ćemo i dalje zviždače brojati na prste jedne ruke te da ćemo i dalje u medijima čitati o profesionalnoj i životnoj kalvariji kroz koju prolaze. A tome uz novi zakonski okvir doista ne bi trebalo biti tako!
Objavljeno 26. lipnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM