Poslovna 2018. godine bila je za poduzetnike najuspješnija s 28,2 milijarde kuna neto dobiti, u kojoj su sve četiri skupine poduzetnika – veliki, srednji, mali i mikro – poslovale pozitivno. S pomakom od 11 godina, u usporedbi s 2008. „realni sektor“ hrvatskog gospodarstva povećao je izvoznu komponentnu prihoda u apsolutnom iznosu za 57 milijardi kuna, sa 13,5 na „okruglih“ 20 posto. Mali se okreću više izvozu.
U odnosu na 2008. kada je kao prema Paretto pravilu, 80 posto izvoza dolazilo od velikih i srednje velikih, u 2018. mali i mikro su udvostručenjem broja izvoznika (poduzeća s prihodima od izvoza većim od 1 milijun kuna) i prihoda od izvoza za 2.5 puta u odnosu na 2008. svoj udio u ukupnim prihodima od izvoza povećali na 27.2 posto.
Mali poduzetnici, njih 11.317 (udio 8,6%), u 2018. godini imali su 238.392 zaposlena (udio 25,4%), ostvarili ukupne prihode od 172,8 milijardi kuna (udio 23,0%), ukupne rashode od 164,1 milijardu kuna (udio 22,9%), 10,6 milijardi kuna dobiti razdoblja (udio 22,6%), 4 milijarde kuna gubitka razdoblja (21,3%) i 6,6 milijardi kuna neto dobiti (udio 23,4%).
Kod 117.942 mikro poduzetnika (udio 90,0%), u 2018. godini bilo je 255.819 zaposlenih (udio 27,2%), ostvarili su ukupan prihod od 102,1 milijardu kuna (udio 13,6%), ukupne rashode 98,7 milijardu kuna (udio 13,8%) te su u konačnici iskazali neto dobit u visini od 2 milijarde kuna (udio 7,2%).
Pregled poslovnih prihoda i prihoda od izvoza u milijunima kuna realnog sektora RH ostvarenog u 2018. i 2008. po veličinama poduzeća
U hrvatskom gospodarskom sustavu 98.5% raznih oblika poduzetničkih organizacija po svojoj veličini su mali (i mikro) poslovni subjekti. Mogućnost bržeg izlaska iz dugotrajne gospodarske krize koja se naslućuje u velikoj mjeri leži u potencijalima malog poduzetništva. To je poduzetništvo utemeljeno na intuiciji i hrabrosti, ojačano iskustvima iz velikog broja kriznih i neuobičajenih situacija, koje može znatno brže od velikih odgovoriti na prigode i prijetnje iz okruženja. Stoga, potrebno ga je što sustavnije podržati i poticati na rast i razvoj tamo gdje je to moguće prije nego drugdje. Potrebno im je sustavno i na efikasan način osigurati menadžerska znanja i vještine, gospodarsko – znanstvene platforme za udruživanje i zajedničko djelovanje, adekvatne izvore financiranja i pristup izvoznim tržištima.
Veliki je broj poslovica o tome što dvojica mogu više od jednoga, a na raznim područjima znanosti i teorijama pojašnjavaju se i poučava o sinergijski učincima. Cilj je osigurati malima da se što više bave svojom temeljnom djelatnosti, onime u čemu posjeduju ekspertizu i čime mogu osigurati dodanu vrijednost na korist svih svojih dionika. Istovremeno, da se što manje vremena bave onim što ne znaju i ne posjeduju, što im oduzima vrijeme za bavljenje onime što znaju, a svjesni da bez toga ne mogu, i da moraju osigurati na ekonomski optimalan način. Bez obzira na veličinu, svaki poslovni subjekt osim što mora imati uređeni menadžerski sustav, stručne poslovne funkcije (financije, IT, pravo, HR, prodaja i tržišne komunikacije, …) mora imati na raspolaganju potrebne resurse (materijalnu i nematerijalnu osnovu za rad: prostor za rad, opremu, digitalne alate, izvore financiranja, …). Zasigurno, mali to ne mogu osigurati u obliku stalnih internih resursa (specijalista u radnom odnosu, imovine u vlasništvu, …) i zato je važno udruživanje iz kojega proizlaze zajednički nastupi na tržištima prodaje i nabave i prema financijskim institucijama, optimalno korištenje i dijeljenje zajedničke imovine i vanjskih usluga, znanja i informacija.
Uvid u povijest zadrugarstva kao primjera ekonomskog interesnog udruživanja u Hrvatskoj, kao i visoku razinu razvijenosti zadrugarstva u nekim nama susjednim zemljama koje često navodimo kao ekonomske uzore (u talijanskom gospodarstvu udio zadrugarstva se procjenjuje na 15%, u Nizozemskoj udio zadrugarstva u poljoprivrednoj djelatnosti je 83%, u Švedskoj u šumarstvu 60%), indicira izuzetne potencijale tako strukturiranog i snažnog oblika poduzetničkog djelovanja. Treba ih razumjeti, agilno djelovati i poticati na slobodno, otvoreno i dobrovoljno udruživanje pri čemu se odlučuje voljom kvalificirane većine, odgovorno i kompetentno upravlja, dobro i zlo pravedno raspodjeljuje, a zadržava autonomnost i nezavisnost.
O neprimjerenom ponašanju financijskog sektora u aktualnoj situaciji mogli bi napisati stranice i stranice teksta, no u ovom se možemo svesti na jednu staru poslovicu: „Kako siješ tako ćeš i žeti“. Kako smo u inicijalnom razdoblju tranzicije vlasništva pristupili i proveli restrukturiranje banaka, kako smo sanirali i potom većinu prodali ino – vlasnicima (i time izgubili kontrolne mehanizme na korist interesa domicilnog gospodarstva), kako bez dugoročne strategije razvoja Hrvatske i u sklopu toga gospodarske strategije nismo ni adekvatno ustrojili nekoliko domicilnih banaka specijaliziranih za potporu razvoja odabranih temeljnih gospodarskih područja (industrija), tako sada baš i nemamo neke značajnije mogućnosti osigurati financijske proizvode adekvatne potrebama gospodarstvu u aktualnoj situaciji. Nemali dobitci koje su banke ostvarivale u korist svojih vlasnika u prethodnom ekonomskom ciklusu, utemeljene na visokim kamatama i troškovima naknada neprimjerenim za gospodarstva u razvoju kakvo je hrvatsko, više nitko niti ne spominje, kao da ga nije niti bilo. Opet se, orkestrirano kukajući i potencirajući priču o rizicima i strahu od gubitaka, izbjegava primjereno uključiti u sinergijsko rješenje problema koje je izazvala korona virus kriza, i ekonomske krize koja se uz i iza nje vuče. Kada se prate mediji, teško je procijeniti od koga više bole uši, od predstavnika sindikata dijela javnog sektora ili financijskog sektora. Da, točno, kako smo posijali, tako ćemo žeti.
Znanja (praksa vođena teorijom), zajedništvo (kolaboracija i udruživanje) i adekvatni izvori financiranja, tri su od četiri čimbenika koja mogu osigurati da se kroz razvoj izvrsnosti malog poduzetništva lakše prebrodi kriza, i hrvatsko društvo i ekonomiju dovedu na višu razinu kvalitete i konkurentnosti, primjerenu resursima, nerealiziranim i/ili zanemarenim potencijalima koje posjedujemo.
Četvrti čimbenik, izvoz, je ujedno i jedna vrsta ključne potvrde da se po prethodna tri djelovalo i nešto učinilo. Zašto bi izvoz malih bio potvrda da su se transformacija našeg društva i restrukturiranje ekonomije konačno pokrenuli na pravi način. Prvo i osnovno što treba imati na umu je da je priča o održavanju potrošnje kroz zadržavanje istih navika građana kao potrošača, u uvjetima kada se treba razvijati osjećaj smjernosti, skromnosti i odricanja promašena (sociološki i ekonomski opasna) priča. Svako forsiranje će proizvesti dugoročne velike negativne posljedice. Uvažavajući tu činjenicu, izvoz omogućuje da se kompenzira manjak potražnje i prometa roba i usluga na domaćem tržištu. Dvije su vrste izvoza, jedan prema tehničko – tehnološkim razvijenim tržištima gdje ne zarađujemo ali učimo, i drugi, prema nerazvijenim a cjenovno izdašnijima, na kojima ostvarujemo obujam i zarađujemo. „Bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu“ nije ekonomski neprihvatljiva poslovica, i tek dobar omjer jednog i drugog izvoza dobitna je kombinacija za stabilnost i sigurnost ekonomskog sustava.
Vratimo se podacima. Izvozni maneken hrvatskog realnog gospodarstva je definitivno „metalika“ (NKD 25., 27. i 28.). Izvoz u vrijednosti od 8.5 milijardi kuna za 2008. u tim je djelatnostima u 2018. gotovo udvostručen, povećan na 16.5 milijardi kuna. Radi se poslovima za koje narudžbe stižu u velikoj mjeri sa zapadnog tržišta, kojem odgovora lokacija (brzina isporuka i mogućnost nadzora) i kvaliteta radne snage. Od cijena koje se postižu na tom tržištu, imajući u vidu nisku razinu digitalizacije procesa, teško da se naši metalci mogu obogatiti. S obzirom na urednost plaćanja, korisno za likvidnost, ali rentabilnost ne jamči mogućnost da se će u toj djelatnosti moći kvalitetno provoditi procesi modernizacije i razvoja.
Lako se može uočiti da je prehrambena industrija unatoč određenom rastu izvoza (s 4.1 na 6.3 milijarde kuna) još uvijek daleko od onoga što su stvarni potencijali te industrije imajući u vidu percepciju hrvatske kao „čiste“ i „zdrave“ (eko) lokacije, a koja za prehrambenu industriju ima u turizmu izvanredan izlog. Ne treba zaboraviti i na „interne“ mogućnosti razvoja, s obzirom da i najoptimističnije statistike kojima se iskazuje naša prehrambena samodostatnost ne prelaze preko 70 posto. U sjeni (lancu vrijednosti) prehrambene industrije je kompletan agrar, industrija ambalaže, i još neke druge, tako da su ovdje razvojni potencijali izuzetni. Pogotovo, imajući u vidu da su tehničko – tehnološki resursi prehrambene industrije i više nego solidni (članice grupe Agrokor).
Pregled poslovnih prihoda i prihoda od izvoza u milijunima kuna ostvarenog u 2018. i 2008. po 11 odabranih proizvodnih djelatnosti s najvećim prihodima od izvoza
Pregled poslovnih prihoda i prihoda od izvoza u milijunima kuna malih i mikro poduzeća ostvarenog u 2018. i 2008. po 11 odabranih proizvodnih djelatnosti s najvećim prihodima od izvoza
Što se tiče malih i mikro poduzeća, podaci ukazuju da se ovaj segment na globalnom tržištu više eksponira kroz uslužne djelatnosti, a u sektoru proizvodnje dominira „nematerijalna“ proizvodnja, prvenstveno proizvodnja digitalnih aplikacija i poslovnih rješenja, objedinjenih u Računalstvo (NKD 62.).
U odnosu na skromnih 449 milijuna kuna izvoza što je u 2008. predstavljao udio od 15 u poslovnim prihodima te djelatnosti, u 2018. udio prihoda od izvoza dosegnuo je gotovo 40 posto, a prihodi su u apsolutnom iznosu ušesterostručeni. U 2018. više od 400 poduzeća je u toj djelatnosti ostvarilo izvoz veći od 1 milijun kuna (u 2008. ih je bilo svega stotinjak).
Nažalost, ove je godine zbog koronakrize došlo do odgađanja roka za predaju godišnjih financijskih izvještaja, tako da u polovinom svibnja 2020. još uvijek u analizama, vodeći računa da je važno operirati s činjenicama, bazično koristimo podatke iz „daleke“ 2018. Pogotovo „daleke“ imajući u vidu i snagu neočekivane korona krize koja nas zatekla početkom 2020. No pretpostavljajući da će podaci za 2019. pokazati da su se u toj godini generalno ostvarila određena poboljšanja svih ključnih financijskih pozicija i izvedenih pokazatelja (za od 3 do 5 posto), i razmišljajući kako da u što kraćem vremenskom roku optimalno saniramo nastale štete i minimaliziramo rizike, vjerujem da su iskazani podaci indiciraju što se i zašto mora napraviti. Kako? Fokusirano, principijelno, brzo, brže, najbrže.