Svi se slažemo da je poduzetnička klima u Hrvatskoj daleko od onakve kakvu bismo željeli. Istraživanja pokazuju da biti poduzetnikom kod nas još uvijek nije željena karijera. Većina poduzetnika odabire tu karijeru iz nužde koja ih je snašla, a ne iz uočene prilike. Istraživanja također pokazuju da ta činjenica ima utjecaj na izbor poslovne strategije, kao i na ambiciju za rast poslovanja.
Početkom rujna zatvoren je natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava iz programa PoC za sufinanciranje istraživačko-razvojnih projekata. Program je idealan za mala i srednja poduzeća, jer je prijava relativno jednostavna, bespovratna sredstva su do 500.000 kuna i sufinanciranje projekata je u iznosu 70 posto za mala i 60 posto za srednja poduzeća. To je osmi takav program koji se raspisuje u Hrvatskoj.
Za analizu stanja u gospodarstvu danas, za bolje čitanje vrijednosti brojki i pokazatelja koje financijski opisuju poslovanje sektora graditeljstva u 2018., uspoređujući ih s 2017., dobro je (bolje rečeno nužno) vratiti se barem u bližnju prošlost, u 2008., kao zadnju godinu u kojoj u javno objavljenim financijskim izvješćima još nije bilo iskaza recesije.
U današnjem stanju hrvatske ekonomije svjedoci smo žaljenja na odlazak sjajnih radnika. Malo toga je toliko destruktivno kao činjenica da dobar radnik svojevoljno napušta radno mjesto. Neki trbuhom za kruhom odlaze zbog novca, neki zbog želje za životom u uređenim sustavima, a neki pak posao napuštaju zbog svojih voditelja. Situacija je pomalo ironična, jer voditelji rijetko kad razumiju da dobri radnici napuštaju radno mjesto kako bi promijenili – voditelja!
Promatrajući štandove sa šarenom ponudom robe, hrane, pića i svega što se na takvim štandovima može naći, na šetnici uz more u jednom našem dalmatinskom mjestu, sjetio sam se rasprave koju sam nedavno čitao na jednoj grupi namijenjenoj poduzetnicima. Pitanje koje je pokrenulo raspravu bilo je na koji se način može unajmiti štand u mjestima na moru za vrijeme turističke sezone.
