Piše: Marijana Matković, novinarka-urednica i voditeljica ciklusa tekstova i emisija koje poslovni FM priprema i provodi o mirovinskom sustavu
Bilo bi neodgovorno već sada zbrajati i predviđati kako će se posljedice pandemije Covid-19 odraziti na buduće mirovine, odnosno stanje u mirovinskom sustavu, a pogotovo predviđati hoće li se dogoditi ozbiljni poremećaji u odnosu na predviđanja iz proteklih nekoliko godina, prema kojima se čini da je mirovinski sustav relativno stabilan te da isplata mirovina neće doći u pitanje.
Odgovor je to koji smo dobili od dvojice stručnjaka za hrvatski mirovinski sustav. Jedan je prof. dr. sc. Damir Bakić, saborski zastupnik iz platforme ‘Možemo!’ te dugogodišnji profesor na Prirodoslovno matematičkom fakultetu (PMF), koji kaže kako je osobno vrlo optimističan kad su u pitanju moguće posljedice pandemije na mirovinski sustav, a drugi dr. sc. Predrag Bejaković, savjetnik u Institutu za javne financije, koji unatoč relativno pozitivnim ocjenama sadašnjeg trenutka, na budućnost ipak gleda s dozom pesimizma. Kad na jednom mjestu zbrojimo taj ‘minus’ i ‘plus’, čini se da ne treba očekivati značajniju destabilizaciju sustava, odnosno projekcija koje kažu da stabilnost mirovinskog sustava i sigurnost isplate mirovina ne bi trebala doći u pitanje.
Vrlo ohrabrujuć’ početak projekta ‘Moja mirovina’, u sklopu kojega poslovniFM otvora raspravu o našim budućim mirovinama i o tome što se može učiniti kako ne bi bile samo sigurne, nego i primjerenije potrebama umirovljenika, odnosno – više.
Obojica stručnjaka slažu se kako ćemo za godinu ili dvije svakako morati napraviti ozbiljnu studiju radi procjene učinaka posljedica koje će virus ostaviti na gospodarski sustav, broj radnih mjesta i njihovu strukturu, kako bismo vidjeli kakve bi učinke to moglo imati na buduće mirovine. Pitanje je i treba li mijenjati neki od ključnih parametara sustava kako bi se održala njegova stabilnost, no vrlo su oprezni oko procjene u kom bi nas smjeru ova kriza mogla odvesti.
– Kad su u pitanju mirovine iz prvog stupa, tu se stvari još i mogu jednostavno projicirati s obzirom na to da na to u najvećoj mjeri utječe kretanje broja radnika, odnosno osiguranika, u odnosu na broj umirovljenika, te aktualnoj vrijednosti mirovine, preko koje država može utjecati na visinu budućih mirovina promjenom načina usklađivanja. Mi ne možemo predviđati kako će se ti parametri kretati. S druge strane, kad je u pitanju sustav kapitalizirane štednje, odnosno drugi stup, sve procjene bile bi vrlo nezahvalne, jer na temelju jedne godine lošijih prinosa – ne samo jedne, nego i tri, ili pet – ne možemo reći hoće li se taj ‘škripac’ produbiti, ili će fondovi već iduće godine povratiti ono što su izgubili. Dakle, ne možemo znati što trenutni pad prinosa točno govori za kotiranje naših mirovinskih dionica u obveznim fondovima – kaže dr. Bakić. Dodaje kako danas znamo da ulaganja u poslovne udjele na dugi rok mogu biti vrlo otporna, pa predviđanja na temelju jedne ovakve krize nisu moguća. Kad su u pitanju mirovinski fondovi, to nam je, dodaje, pokazala i kriza iz 2008. godine.
Valja podsjetiti, 2008. godine indeks uspješnosti svih mirovinskih fondova (mirex) zabilježio je minus od 12,5 posto, a već godinu kasnije rast od devet posto, nakon čega je slijedilo još nekoliko vrlo pozitivnih godina.
– Sadašnja situacija zapravo i nije tako loša kakva je mogla biti. Naime, mirovinski fondovi zabilježeli su određeni pad, no povrat iz drugog mirovinskog stupa do sada je veći nego što smo predviđali na početku reforme. Fondovi su na tržištu već gotovo 19 godina, a u tom su razdoblju prošli kroz dvije krize – onu iz 2008. i ovu danas, a rezultat poslovanja do sada je zavidan. No, puno je parametara koji bi neke stvari mogli dovesti u pitanje. Najveći nam je problem neizvjesnost, odnosno činjenica da je puno stvari na koje ne možemo utjecati i ne možemo znati u kom će se pravcu razvijati – kaže dr. Bejaković.
– Tako, na primjer, ne možemo znati kako će se razvijati trendovi vezani uz broj zaraženih korona virusom, niti kada bi moglo biti razvijeno cjepivo i provedeno cijepljenje. Riskirali smo i nekako izvukli ovogodišnju turističku sezonu, uz rezultate bolje od očekivanja, no danas ne možemo znati kako će se stvari razvijati iduće godine. Ako uskoro ne bude cjepiva, nitko ne može garantirati da virus neće buknuti te da se nećemo suočavati s novim lock downom, pojašnjava Bejaković. Razloge za višu dozu pesimizma pronalazi i u činjenici da smo imali otpuštanja određenog broja zaposlenih te da je uz ovoliko neizvjesnost teško reći kako će se trend razvijati dalje, a broj otpušteni već sada nije zanemariv. Procjene dijela stručnjaka idu za tim da je riječ o 50.000 radnih mjesta, a predviđanja idu za tim da bismo ih do kraja godine mogli izgubiti još toliko.
– To bi moglo dovesti to pada broja osiguranika, no pritom treba računati i na činjenicu da je dio plaća smanjen te da će one i dalje padati. Sigurno nam slijedi vrijeme u kojem ćemo raditi uz manje stabilnosti, nesigurnije ugovore i češće prekide u stažu – dodaje Bejaković. Za buduće umirovljenike to može značiti manje staža i manje uplate u prvi i drugi stup, što u konačnici znači manju mirovinu i u prvi plan stavlja pitanje kako će ljudi 65-plus od njih jednog dana moći preživjeti, dok sa stajališta društva otvara nove ‘rupe’. Prije svega onu u sustavu generacijske solidarnosti iz čije se blagajne isplaćuju postojeće mirovine, tako da bi dio njih mogao pasti na trošak proračuna, no istodobno vodi smanjenju uplata u drugi mirovinski stup, koje fondovi ni sa jako dobrim poslovanjem neće moći nadoknaditi.
– Želim biti optimist, odnosno nisam pesimist a priori, no svakako moramo biti svjesni činjenice da smo ušli u vrijeme koje je podložno acikličkim promjenama, koje će biti obilježeno nestabilnim uvjetima, nestandardnim promjenama i diskontinuitetom. To je neka šira slika novog normalnog na koju ćemo se morati priviknuti i shvatiti da dolazi vrijeme u kojem ćemo morati mudrije sami sa sobom planirati neke stvari – kaže Bakić.
Obojica sugorovnika slažu se kako to – između ostaloga u planiranju budućih mirovina, čime se u ovom projektu bavimo – podrazumijeva potrebu da se počne graditi kultura osobne odgovornosti, odnosno razmišljanja o tome kako vlastitim ulaganjima možemo utjecati na to kako ćemo živjeti u razdobljima kad nemamo posla i prihoda, odnosno jednoga dana u mirovini. Ova bi kriza, slažu se obojica sugovornika, mogla dati vjetar u leđa trećem mirovinskom stupu, odnosno dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, kao jednome od dobrih načina da povećamo svoju sigurnost za starost.
– Ona je kod nas još ‘premlada’, odnosno nije pretjerano promovirana do sada i nemamo tu naviku, ni mi stariji, ni oni jako mladi. S obzirom na činjenicu da smo svi mi živjeli u dosta turbulentnoj okolini, prošli kroz rat i puno drugih stvari koje su značajno utjecale na razvoj društva, možda bi bilo čudno da je bilo drugačije, no svakako dolazi vrijeme za promjenu, ističe Bakić.
– Morat ćemo preispitati brojne izgovore koje smo dosad imali kad bi se pokrenuo razgovor o potrebi dodatne štednje. Naime, najviše izgovora imaju oni koji žive s relativno dobrim primanjima i među njima je najviše onih koji su pod ovrhama, jer se naviklo živjeti iznad mogućnosti, pa nam predstoji vrijeme u kojem ćemo morati presložiti prioritete. To se posebno odnosi na mlade ljude, pred kojima je dugi radni vijek i dulje razdoblje tijekom kojega se mogu pobrinuti da povećaju sigurnost za starost, zaključuje i Bejaković.
Došli smo, čini se, do ključnog trenutka u raspodjeli tereta za buduće mirovine na tri mirovinska stupa, u kojemu će se jedan dio odgovornosti prenijeti i na pojedince, koji bi pomalo trebali početi razmišljati kako mirovinskom ‘tronošcu’ osigurati veću stabilnost. Da bismo mogli donositi mudrije odluke za budućnost, svakako trebamo osnovne informacije o tome kakvo je trenutno stanje u sustavu te što od prvog i drugog stupa možemo očekivati, pa u idućim tekstovima donosimo analizu stanja u prvom i drugom mirovinskom stupu. Uz to, na konkretnim primjerima osiguranika različite dobi, obrazovnog i radnog statusa, pokušat ćemo pokazati što od ta dva sustava mogu očekivati, a uz pomoć stručnjaka i na koji način uz vlastiti angažman možemo doći do veće sigurnosti u starijoj dobi.
Projekt Moja mirovina financijski podržava Agencija za elektroničke medije.
Moja mirovina: Može li pandemija korona virusa zatresti temelje tri mirovinska stupa? #2
Objavljeno 27. rujna 2020.