Upravo riječima iz naslova ovog BizBloga ili njima sličnima, svi mi dajemo pogonsko gorivo glasinama koje se zatim usmenom predajom šire poput požara.
Za glasinu se kaže da je neprovjerena vijest, informacija ili poruka koja se širi usmeno, tobože je istinita, ali tu istinitost nije moguće neposredno provjeriti. Glasina je ukorijenjena u subjektivnoj percepciji koja svoj temelj ima u sumnji, nesporazumu ili opakoj namjeri njezinog stvaratelja ili stvarateljice ili čak skupine ljudi. Kad je prigrle drugi ljudi ili čak mediji, glasina postaje trač koji se nevjerojatnom brzinom poput kakve senzacije širi po svijetu. Ponekad je okidač za glasinu upravo zahtjev njezina tvorca da druga osoba to nikome ne priča, ali ima i drugih namjera pa i ciljeva, uključujući i zavjeru protiv neke osobe ili skupine ljudi. Zanimljivo, onaj koga se glasina ili trač tiče za nju sazna posljednji jer je izvan ove komunikacije. Zna se dogoditi da netko o tome što selo priča sazna tek iz medija, kada je prekasno za prevenciju, a često i za demantij koji nikada nema snagu i utjecaj trača. Uostalom, pokušaji zaustavljanja glasina uglavnom su neuspješni jer se istinu u glasini rijetko preispituje i revidira. U narodu se to kaže – proš’o voz!
U poslovnom svijetu pitanje kvalitetne atmosfere umnogome ovisi o sadržaju koji zaposlenici dijele na zajedničkim kavama ili small talk razmjeni informacija o poslu i ne samo o njemu.
Vrlo često nešto što nije provjereno, nego je nastalo kao nedobronamjerno promišljanje jedne osobe ili prenošenje sadržaja u vlastitoj interpretaciji, doživi višestruko intrigantan rasplet u obliku sočnog trača ili, bolje rečeno, glasine koja se poput najzanimljivijeg krimića zatim u povjerenju prepričava samo odabranim ljudima.
I dok se okrenemo, već su svi sigurni da će kolegica na direktorsku poziciju jer je dobra sa šefom, da je kolega izgledni kandidat za unapređenje iako nije najbolji, da se planira otpuštanje zaposlenika iako posla ima preko glave, da je na vidiku novi ugovor i povećanje plaće ili da je netko u vezi s nekim iz firme. Ovo posljednje izaziva najviše dorada.
Još je gora situacija ako netko iz kruga ljudi koji su bili na nekom važnom sastanku, na primjer sastanku menadžmenta ili sastanku s kupcima, dobavljačima ili sindikalnim predstavnicima, progovori o povjerljivom sadržaju. Zna se dogoditi da se glasina proširi po firmi prije nego što sudionici sastanka (posebno oni koji su malo udaljeniji od sobe za sastanke), dođu do svojih ureda..
Kako objasniti potrebu ljudi da svoju veličinu i važnost dokazuju time što dijele informacije koje nisu za dijeljenje? Ili još gore, pričati nešto što nije točno, odnosno čista je laž. Posebno je to zanimljivo pitanje ako znamo da takvo ponašanje nije u interesu kompanije kao ni onoga tko takve informacije plasira. Naime, kad-tad će se saznati tko je pustio prvu verziju priče, a onda je ona u svakom narednom pričanju postajala sve nevjerojatnija, manje istinita i na kraju sasvim različita od one koja se dogodila.
I tako dolazimo do dva važna aspekta borbe s glasinama u kompanijama koji su na prvi pogled kontradiktorni – prvi uključuje kvalitetnu komunikaciju, a drugi čuvanje tajni odnosno diskretan, obziran i oprezan odnos prema informacijama.
Kako pomiriti ta dva antipoda – kod prvog treba do savršenstva razviti sve oblike komunikacije sa svim ciljanim skupinama, razraditi forme, koristiti medije i znati točan cilj svake komunikacije.
Kod drugog treba znati da je manje više te držati jezik za zubima.
Kako, dakle, pomiriti ove suprotnosti?
Prvi aspekt obuhvaća strateško komuniciranje o važnim temama u kompaniji. Kao primjer uzet ću slučaj širenja vijesti s nekog važnog sastanka.
Umjesto da netko neovlašten, ponekad neoprezan pa čak i nedobronamjeran širi vijesti, onako kako ih je shvatio i reinterpretirao, treba pripremiti informaciju koju će odgovorni službeno objaviti nakon sastanka. Tu svakako treba biti brz jer je utakmica nemilosrdna – oni koji vole pričati o povjerljivim stvarima, jer su tako važniji okolini kao pouzdan izvor, svaku informaciju tretiraju kao kartu u pokeru kojom će pobijediti. Takve izvore treba mudro preduhitriti pa je puno bolje pravodobno plasirati sve važne informacije koje zaposlenici trebaju znati i dobiti kao službene, dakle provjerene.
Važno je komunicirati čim bliže trenutku kada se nešto dogodilo ili bi se moglo dogoditi, a od interesa je za kompaniju ili status kao i standard zaposlenika. Takav sustav strateškog komuniciranja treba razvijati i njegovati da bi zaposlenici imali potpuno povjerenje u ono što saznaju po službenim komunikacijskim kanalima. Takav pristup smanjuje manevarski prostor za dilanje informacijama iza kulisa.
Drugi aspekt puno je zahtjevniji i obuhvaća diskreciju odnosno čuvanje povjerenih informacija ili tajni. Naime, u poslovnom okruženju izuzetno je važna diskrecija kada su u pitanju one informacije koje nisu za dijeljenje, te kvalitetna i ciljana komunikacija o onim informacijama koje je potrebno dijeliti s okolinom.
Diskrecija između ostalog podrazumijeva izbjegavanje dolijevanja ulja na vatru neprimjerenim komentarima ili neprovjerenim informacijama kao i suzdržavanje od komentara koji bi mogli biti povod za glasinu o drugim ljudima. Ključno je da u razgovoru o poslovnim temama, kao i u komentiranju drugih ljudi, dobro razmislimo prije nego kažemo išta u što nismo sigurni, a ni tada nema garancije da naše riječi neće pokrenuti neki proces kod osobe kojoj smo to rekli.
Jednako kao što su lojalnost ili empatija u poslovnom svijetu često podcijenjene osobine, tako je i diskrecija. Kinezi imaju jednu izreku koja ide u drugu krajnost. Oni smatraju da čovjek neće zažaliti jedino za onim što nije niti rekao. Posebno zato što dobro poznaju ljudsku psihu i potrebu za ogovaranjima. Dakle, postoji plodno tlo za kreiranje svakojakih glasina. Na ruku im ide činjenica koja je pretočena u narodnu poslovicu: „Ne brinite se oko toga što ljudi misle, oni to rijetko rade.“ Dakle, glasine koje onda dovode do tračeva temelje se na nepromišljenosti ljudi koji olako slušaju, a zatim još lakše prenesu tračeve dalje.
A što možemo napraviti? I ja sam se to pitala kada sam u poslovnom okruženju, među kolegicama i kolegama ponekad čula ogovaranje ili neprilične i nekorektne komentare o drugim ljudima koji nisu bili prisutni. Nekada su to bili ljudi iz kompanije, a puno puta i potpuni neznanci.. U pravilu sam zaustavila diskusiju jer nisam željela sudjelovati u takvim razgovorima. Štoviše, osjećala sam odbojnost prema pričama o osobi ili osobama koje nisu prisutne i ne mogu se braniti niti objašnjavati. Uvijek sam polazila od pretpostavke da nitko od prisutnih ne bi bio sretan da se tako govori o njemu ili njoj. Naravno, s vremenom su ljudi shvatili da nisam dobar materijal za trač-party pa su prestali ogovarati druge ljude preda mnom.. Da se razumijemo, znam ja da oni to nisu prestali raditi, samo su zaključili da se s rogatim ne valja bosti. I da, vjerojatno sam i ja bila na njihovom repertoaru baš zato što sam bila, kako bi to Englezi rekli, politički korektna.
Znam da je ljudima jako teško biti izvan grupe, posebno ako je ta grupa siva eminencija nekoga moćnog ili utjecajnog, no za mene je vlastiti stav o drugim ljudima uvijek bio pitanje osobnog integriteta i tu nije bilo kompromisa. Ako je nešto neprihvatljivo i pogrešno, nema načina da se to komunicira pa da bude korektno i dobro. Svaka glasina ili trač koji na zub uzme neku osobu, za tu osobu je neprihvatljivo i jako stresno. Nitko ne želi biti glavni lik u nekom traču!
U poslovnom svijetu nije toliko veliki problem trač o nekim osobama i njihovim privatnim stvarima, koliko može biti problem glasina vezana uz poslovanje, rezultate, odnose s ključnim kupcima, dobavljačima ili dioničarima te različiti rizici koji mogu značajno utjecati na rezultate i budućnost kompanije. Tu je već puno skliskiji teren, posebno za društva koja su uvrštena na burzu vrijednosnica. Budući da je potpuno regulirana obveza uvrštenih tvrtki vezano uz objavu izvještaja o poslovanju, kao i informacija koje mogu utjecati na cijenu dionica, bilo kakva glasina koja dospije u javnost mora se provjeriti. Naročito ako se ona pojavi u trenutku trgovanja dionicama ključnih ljudi u kompaniji.
Zagrebačka burza (ZSE) kao tržišni operater i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) kao nadzorni organ zaduženi su za provjeru odnosno nadzor takvih slučajeva što znači da cijeli proces ima svoju težinu i moguću odgovornost vodećih ljudi u kompaniji. Štoviše, zakonski je čak propisana obveza čuvanja povjerljivih informacija koje ta tijela steknu tijekom provjere, odnosno nadzora.
U društvima koja su izdavatelji dionica uvrštenih na tržištu kapitala cijeli je taj proces komuniciranja propisanih informacija i interno reguliran (pravilnicima u kojima su definirani načini i termini komunikacije o financijskim izvještajima, izvještajima o održivosti kao i cjenovno senzitivnim informacijama, popisi insajdera odnosno ključnih ljudi koji bi mogli imati cjenovno osjetljive informacije o poslovanju pa je čak propisan i proces prijave nadzornim organima ključnih ljudi u kompaniji (izdavatelju) koji su kupili ili prodali svoje dionice).
Zakon o tržištu kapitala i Zakon o trgovačkim društvima temeljni su akti koji propisuju sve obveze, odgovornosti i sankcije za kompanije odnosno izdavatelje vezano uz javnu komunikaciju o poslovno relevantnim informacijama. Zato se pitanju dijeljenja neistinitih i zlonamjernih informacija, kao i onih friziranih kojima se podiže ili spušta cijena dionica, posvećuje najveća pažnja. Taj zadatak dio je odgovornosti i aktivnosti u području komunikacije s javnošću uključujući i odnose s investitorima. Naravno, postoje i predviđene sankcije za protuzakonito postupanje s povjerljivim informacijama kao i za situacije u kojima se s nekim ciljem ili nenamjerno, ali štetno, šire neistinite informacije.
Dakle, kada čujete rečenicu iz naslova, molim vas budite oprezni. Ako je riječ o traču vezano uz kolegicu i kolegu, razmislite bi li vam se to svidjelo da ste vi u pitanju. Ako je, pak, riječ o neprovjerenoj informaciji vezano uz poslovanje, razmislite još pažljivije. Kada se klupko počne odmotavati tijekom vanjskog nadzora ili provjere, vrlo lako se dođe do svih sudionika u lancu ovog gluhog telefona. Tada se ljudi obično zapitaju: „Što mi je to trebalo?“
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 23. listopada 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.