Važna lekcija koju sam rano naučila, a prati me cijeli život, je ona koju svako dijete uči u kolijevci.
Kada smo beba, naši roditelji, obitelj i svi s kojima dolazimo u kontakt uspostavljaju vezu s nama tako da najprije pokrenu facijalne mišiće u jedan veliki osmijeh.
Tek nakon toga počinju bebu zasipati različitim umanjenicama kojima izražavaju svoje dobro raspoloženje i ljubav.
Sretni su kada beba odgovori slatkim osmijehom. Tada odrasli veselo zaključe da je jako pametna jer sve razumije, a osmijehom to i potvrđuje.
Dakle, osmijeh govori svaki jezik i otvara svaka vrata još prije nego smo išta progovorili.
Naravno, ono što kao djeca instinktivno radimo je refleksna radnja na emocionalni podražaj ugode, sigurnosti i ljubavi.
Kako rastemo, svoje unutarnje raspoloženje počinjemo sve više kontrolirati, prilagođavati situacijama i ljudima u privatnom i poslovnom okruženju te ograničeno pokazivati.
Kako god bilo, vremenom naša osobnost stvara svoj prepoznatljiv trag u okolini i ljudi nas počinju pamtiti i po tome jesmo li vedre i vesele naravi, pozitivnog stava, prilagodljivi i pristupačni, optimistični i – nasmijani.
Ili smo, možda, zabrinuti, ozbiljni, kruti, pesimistični ljudi koji se rijetko nasmiju, a kamo li da pokažu osjećaje.
Naravno, ljudi nemaju uvijek osmijeh od uha do uha niti hodaju stalno namrgođenog lica, no njihova okolina jako dobro zna kakva je tko osoba.
Postoji jedna turska izreka koja glasi: “ Veseo čovjek je kao sunce: kuda god ide – širi svjetlost i toplinu!“
Slažem se s tom izrekom, štoviše, pomogla mi je da i sama shvatim važnost pozitivnog pristupa stvarima i ljudima.
Osobno su me uvijek inspirirali ljudi koji su znali i mogli širiti svjetlost i toplinu.
Jeste li vi među njima?
Zanima me kada ste se zadnji put na poslu toliko smijali da su vam suze radosnice frcale iz očiju?
Jeste li se nasmijali i srdačno pozdravili portira ili suradnike s kojima ste se mimoišli jutros pri dolasku u ured? Ili ste možda bili zabavljeni vašim telefonom pa ih niste niti primijetili?
Jeste li znali da prva impresija o vama traje zauvijek? Da je svatko tko vas je ikada upoznao zapamtio jeste li se osmjehnuli ili ne?
Koliko je važno kakav dojam ljudi imaju o nama najbolje je sažela Maya Angelou, američka književnica koja je napisala:
“ Tvoj osmjeh je tvoj logo, tvoja osobnost je tvoja poslovna posjetnica, a način na koji se drugi osjećaju s tobom je tvoj zaštitni znak. Svatko među nama ima snagu i odgovornost postati duga u oblacima. Budi duga u nečijem oblaku.“
Snaga o kojoj Maya govori ima jedan preduvjet – osmijeh mora dolaziti iz našeg srca.
Naši osjećaji su svojevrsni okidač onoga što izražavamo.
Ukoliko nije tako, naš je osmijeh, nažalost, samo grimasa kojom kao treningom u teretani vježbamo naše mišiće – fitness lica.
Varamo se ako mislimo da će ljudi povjerovati u tu grimasu, ma kako vješti u tome bili. Vrlo brzo uvidjet će da takav osmijeh nije odraz našeg stvarnog raspoloženja niti radosti iz srca.
Jednako tako, naša sposobnost pronalaska radosti u najmanjim sitnicama, usmjerenost na prenošenje osjećaja na druge ljude i konačno, naša sreća da neke od nama važnih vrijednosti žive ljudi do kojih nam je stalo, bit će naša i tuđa inspiracija. Sjajna, raznobojna duga u nečijem oblaku. Ta će duga povezati najbolje u nama i ljudima koji nas okružuju.
Svi mi u svom životu imamo suradnike i suradnice, prijatelje i prijateljice koji oko sebe šire radost i s kojima se rado družimo ili radimo.
Njih prepoznajemo jer su uvijek tu da nas podignu kada padnemo, da i u najtežim situacijama pronađu svjetlo na kraju tunela, koji se smiju s nama kada smo radosni, a plaču s nama kada smo tužni.
Koji nađu riječ utjehe ili nade, a isto tako koji vide priliku i tada kada smo uvjereni u suprotno.
Takvi ljudi predstavljaju dragocjeni svjetionik u svakoj kompanijskoj kulturi kada treba voditi timove, projekte i organizacije. To su oni koje ljudi slijede jer im vjeruju i uz njih se osjećaju dobro i pobjednički.
Nasuprot njima, postoje ljudi koji kao da su tu da nam crpe energiju, koji žive u vječnom strahu od crnih scenarija te svojim pesimističnim pristupom ljudima i poslovima nepotrebno dodaju veliki teret ionako zahtjevnim zadacima. Takvi ljudi se obično ne smiju iz srca, ako se opće smiju. Uz njih i mi postajemo tužni i nesretni.
Ne bi me začudilo da takve ljude izbjegavate. Ja upravo to radim.
Da budem jasna, nije u pitanju nečija intelektualna sposobnost ili znanje. Riječ je o utjecaju kojeg netko ima na druge ljude jer se uz njega ili nju bolje osjećaju pa su produktivniji, zadovoljniji i motiviraniji za posao i suradnju.
Takve pozitivne ljude svi želimo u svom timu i društvu. Oni svojim pristupom nepogrešivo pokazuju željeni put i osnažuju nas da hrabro preuzmemo neke odgovornosti i poslove. Uz nas su i bodre nas da ustrajemo.
Jeste li vi osoba koja je nekome duga u oblaku? Je li osmijeh vaš zaštitni znak? Imate li razumijevanja, empatije i spremnosti za slušanje kada su drugi ljudi u pitanju?
Sva ova pitanja postavila sam si puno puta tijekom karijere u korporativnom svijetu. Očekivalo bi se da ovakva soft pitanja nisu prioritet menadžerima u vrlo egzaktnom svijetu brojeva i postotaka.
Međutim, moje je iskustvo upravo suprotno.
Okretanje ljudima i njihovim potrebama, željama i ciljevima te povratak osnovnim ljudskim vrijednostima i samima sebi mora biti jedan od prioriteta svake osobe koja radi s ljudima i želi ostvariti vrhunske rezultate.
Nikada, ama baš nikada, ne smijemo podcijeniti emocionalnu inteligenciju kao najvažnijeg čimbenika našeg uspjeha.
Našu sposobnost da prenesemo emociju sreće i veselja na duge ljude.
Mislim da neki menadžeri nedovoljno koriste tu moć emocionalnog povezivanja sa svojim ljudima u stalnoj trci za izvrsnošću, striktnim planovima, velikim ciljevima i ambicijama…
Zaborave se smijati. Zaborave s ljudima komunicirati i dijeliti osjećaje, ne nužno samo one lijepe.
Veliki ljudi, lideri koje ljudi cijene to su postali ne zbog onoga što znaju ili mogu, nego i zbog toga što su druge ljude motivirali da naprave naizgled nemoguće stvari.
Pravi lideri imaju izraženu emocionalnu inteligenciju kao i moć koja iz toga proizlazi.
Ljudi su ih prihvatili, vjeruju im te ih slijede jer se i sami razvijaju tijekom zajedničkog putovanja. Postaju važan dio uspješne priče. I to je trenutak kada im se srce ispuni srećom, zadovoljstvom, ponosom , a na licu se pojavi osmijeh – onaj iz srca.
Uvidjevši koliko je, slikovito rečeno, snažna terapeutska moć pozitivnog stava prema drugima, simbolizirana u osmijehu kao prvom i najvažnijem sastojku svake komunikacije, došla sam do svoje treće izreke:“ Osmjeh ne košta, a čini čuda – ne štedi na njemu.“
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 31. srpnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.