Vrijednosni sustav definira međusobni odnos jedinki i kvalitetu nekog društva. Problem nastaje kada se vremenom neki sustav izliže, poremeti ili ga zamijeni drugi, moguće sustav drugačijih vrijednosti ili čak sustav čije vrijednosti jedinke društva ne poštuju nego paralelno žive neke svoje vrijednosti.
Ova je tema iz više razloga intrigantna jer svaka osoba, koja iz nekih razloga ne poštuje vrijednosti u nekom društvu, misli da je njezin sustav vrijednosti onaj pravi.
Da naše društvo ima potpuno izgrađen i usvojen sustav vrijednosti ne bi krivi ljudi sjedili na važnim mjestima, niti bi osuđeni kriminalci ili pretendenti na mjesto u zatvoru prijateljevali s političarima, sucima, poduzetnicima, uglednicima svih struka i profesija.
Da postoji prihvaćeni sustav ispravnih vrijednosti koje bi bile prevladavajuće i općeprihvaćene, to se ne bi moglo dogoditi.
Ove prve bi društvo osudilo i izoliralo zbog toga što rade, a ovi drugi bi se gnušali takvih prijateljstava i bolje bi birali svoje prijatelje. Ili bi jednostavno odstupili zbog sramote i osude društva.
Doduše, primjera da netko, suočen s vlastitim neetičkim postupcima, odstupi s neke javne pozicije ima. Odgovorni političari dali su ostavku na svoju funkciju zbog vožnje automobilom s manje od 0,5% alkohola u krvi ili kupovine čokolade na aerodromu službenom karticom.
Naravno, to se dogodilo na Sjeveru Europe.
Na jugu, gdje vrijednosni sustav nije tako obvezujući niti se sankcioniraju oni koji krše općeprihvaćene vrijednosti, rekli bismo da vrijede neka druga pravila.
Razvoj načina razmišljanja, reagiranje na podražaje iz okoline, komunikacija ma što to u prvim mjesecima djetetovog života značilo, socijalizacija kao i kopiranje drugih živih bića, ne nužno samo ljudi, slično je bakinom heklanom prekrivaču čiji se kraj u trenutku prvog boda ne nazire, a istinska ljepota zabljesne tek nakon dugotrajnog strpljivog rada.
Vrijednosti koje zagovaramo te osobni integritet čine važne dijelove našeg identiteta. To se najbolje vidi ako netko nepristran profilira neku osobu, odnosno analizira njezin rad, postignuća, vrijednosni sustav, ponašanje.
Taj odraz u javnosti je donekle objektivna stvarnost premda se i to, s obzirom na utjecaj društvenih mreža na percepciju, može značajno korigirati. Međutim, ta se slika o nama ipak razlikuje od onoga što mi mislimo da jesmo.
Te dvije stvarnosti, potpuno subjektivna i donekle objektivna, pratit će nas cijeli život bez mogućnosti da jednu od njih eliminiramo.
Baš zato, svaki čovjek mora biti svjestan da sliku o sebi stvara kroz sraz onoga što govori i što radi. Konačan sud odnosno mišljenje koje ljudi imaju o nama ipak se razlikuje od onoga kako bismo mi željeli da nas drugi vide i vrednuju.
NE POSTOJI PRAVILAN NAČIN ZA UČINITI POGREŠNU STVAR
Ja sam usvojila svojevrsni životni test kod donošenja važnih poslovnih i životnih odluka da bih bila sigurna da radim nešto što se poklapa s mojim vrijednostima i uvjerenjima.
U tome mi je pomogla knjiga Moć etičnog poslovanja (Kenneth Blanchard i Norman Vincent Paele) za čije sam hrvatsko izdanje u pogovoru napisala sljedeće:
“ Moć etičnog upravljanja snažno, a opet tako jednostavno, učinkovito i relevantno zagovara ispravnost etičnog postupanja kao svojevrsni imperativ u životu ljudi i organizacija. Suvremena organizacija, bez obzira na brzi razvoj tehnologije i načina života i poslovanja te izazove u očuvanju okoliša, više nego ikada prije svoj održivi razvoj temelji na ispravnosti vlastitog postupanja. Pri tome etičnost nije pitanje izbora, nego pitanje opstanka sretnih i zadovoljnih ljudi.“
Dakle, kada god imam dilemu je li nešto etično ili ne, postavim si nekoliko pitanja:
Je li to legalno?
Osjećam li se dobro kada to činim? Bi li to bilo pošteno prema svima kojih se tiče?
Bi li me to učinilo ponosnom? Bih li se dobro osjećala kada bi to izašlo u medijima? Bih li se dobro osjećala kada bi moja obitelj saznala za to?
Prolazeći kroz ta pitanja svaki put podsjetim samu sebe koliko je važno ozbiljno i detaljno razmisliti o svim aspektima odluke koju donosim. Ako je odgovor na svako od postavljenih pitanja pozitivan, a ja se osjećam dobro, uvjerena sam da radim pravu stvar koja nikome neće štetiti te je etična i poštena prema onima kojih se ta odluka tiče.
Ljudi griješe kada misle da na malim stvarima mogu biti površni, neprofesionalni, neetični…Upravo suprotno.
Male stvari pokazuju naš pravi karakter i vrijednosti, a naše obraz je kod ispravnog postupanja u svim situacijama, pa i u onima koje su na izgled male, blistaviji. Zato ne budimo površni i ne podcjenjujmo moć etičnog postupanja. Naime, ovi životni testovi, jednom kada se usvoje kao obrasci ponašanja, umnogome određuju naš identitet i našu reputaciju.
Osobno sam usvojila zlatno pravilo usklađenosti i etičnosti – Ne postoji pravilan način za učiniti pogrešnu stvar!
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 15. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.