Ljudi su često spremni svoja specijalistička znanja staviti na pijedestal univerzalnog i neupitnog ultimativnog utjecaja na poslovanje i razloga vlastite važnosti.
Nije to karakteristika samo poslovnih ljudi jer primjera ima puno i u nekim drugim prominentnim profesijama. Ovdje nas zanima zašto se neki ljudi u biznisu osjećaju superiorno u usko specijaliziranom području vlastitih interesa, a pritom ne uviđaju, niti im uopće smeta to što su ponekad potpuni neznalice za sva druga životna područja. Najbolje se to vidi po snalaženju u društvenim situacijama koje nisu u krugu njihovih kolegica i kolega po znanju i u temama koje izlaze izvan onoga što oni imaju u malom prstu.
Tada se stvari zakompliciraju.
Suočavanje s temom koja ih ne zanima, jer nije ona na koju bi željeli trošiti svoje dragocjeno vrijeme ili naprosto nisu informirani niti znaju išta o toj temi, koja je društveno interesantna ili relevantna, dovodi ponekad do neugodnih situacija.
U njima se stručnjak ili povuče iz diskusije pokazujući time da ga to ne zanima ili, što je daleko češće, nameće temu u kojoj je dobro potkovan, a ona je društvu, bez obzira na njegovo neupitno znanje, naprosto dosadna, ako je on stalno ponavlja.
Ovim situacijama treba dodati i jednu koja proizlazi iz biti poslovanja u modernom vremenu. Naime, stručno znanje je nužno, ali ne i dovoljno za uspjeh pojedine kompanije. Treba ga dopuniti u multifunkcionalnim i multidisciplinarnim timovima i među ljudima koji svojim upravo drukčijim setom znanja i kreativnosti mogu doprinijeti zajedničkom uspjehu. Nije lako priznati da nismo jedino mi važni i da naše znanje nije važnije od znanja naših kolegica i kolega, ne samo u poslovnom okruženju nego i u društvu općenito.
Sintagma fah idiot ukorijenjena je u kolokvijalnom izričaju upravo s namjerom da ukaže na takve osobe i ima izrazito negativnu konotaciju. Zapravo, nitko se ne želi družiti, a u zanje vrijeme niti timski surađivati s ljudima koji, premda su bez dvojbe usko specijalizirani za neko područje, zapravo nemaju nikakav uvid u druga znanja, niti su sposobni promišljati svoje znanje i dovoditi ga u vezu s drugim znanjima i činjenicama.
Za razliku od toga, moderni biznis temelji se na povezivanju različitih znanja i interesa pa poslovni ljudi moraju razumjeti sinergijsku važnost ove dobitne kombinacije, a to što su oni i stručnjaci za neko određeno područje, samo je njihova prednost.
Upravo ovakav pristup oduvijek sam smatrala jedinim ispravnim, posebno jer sam kroz praksu najbolje vidjela što znači kada se, na primjer, usko specijalizirano tehnološko i tehničko znanje inženjera elektrotehnike poveže sa stručnim znanjem u područjima marketinga, komunikacija, financija, upravljanja ljudskim potencijalima ili nabavi. Bez obzira na predrasude kojih uvijek ima, iskustveno su najkvalitetniji multidisciplinarni timovi u kojima dolazi do sraza potpuno različitih razumijevanja problema i posljedično do neočekivano kreativnih rješenja.
Međutim, takva kombinacija znanja iz različitih područja i na prvi pogled nespojivih članova i članica tima, moguća je uz kreativni menadžerski i liderski pristup. Ne može se uz standardan način vođenja organizacija, timova i ljudi dobiti novi rezultat. Njega je moguće ostvariti jedino ako postoje menadžeri i lideri koji žele promijeniti uhodane procese i odnose tako da se ponajprije sami promijene, a zatim da stvore okolinu u kojoj će se i drugi ljudi mijenjati nabolje. Oni najviše nade polažu u moć znanja i ljudsku kreativnost.
Vrhunski menadžeri i lideri novog doba uživaju u dobrom koncertu njihova omiljenog banda, rado naprave poneki selfie s prijateljima i obitelji, bodre svoje dijete na igralištu kada ono igra najvažniju utakmicu života i raduju se sreći vlastite supruge ili supruga kada sa svojim društvom popije kavu ili trenira neki sport. Oni razumiju potrebu čitanja knjiga, odlaska u kazalište ili na neku dobru izložbu. Njihov horizont širi je od jedne firme, jednog posla, jedne sredine. Upravo zato, sposobni su sagledati cjelinu odnosno sve segmente koji čine ukupnost odnosa i njihov utjecaj na rezultate kompanije kao i vlastiti život.
Što je ipak najvažnija stvar koju možemo napraviti kao preduvjet širenju vlastitog horizonta ili kao podlogu za izgradnju kvalitetnih osobina potrebnih ne samo u poslovnom svijetu? Za mene je to – čitanje knjiga! Zašto je čitanje knjiga toliko važno?
Čitajući, osposobljavamo se: procjenjivati ljude s kojima radimo; graditi scenarije vezano uz rizike s kojima se susrećemo; bolje razumijevati, uvažavati i prihvaćati različite kulture i posljedično kvalitetnije surađivati s ljudima u globalnom okruženju; hvatati korak s najnovijim spoznajama u svim područjima ljudskih aktivnosti; razmišljati o novim perspektivama, novim stvarima i novim idejama.
Ako je to tako, zašto onda pitanje: „Hej, koju knjigu sada čitaš?“ nije ono koje često postavljamo u poslovnom okruženju. A nije da poslovni ljudi ne čitaju, barem kada je riječ o stručnoj literaturi zahvaljujući kojoj nadograđuju vlastito stručno ili menadžersko znanje. Tu su, mislim, prilično zainteresirani čitatelji. Što je, međutim, s knjigama koje nisu tematski vezane uz njihovo stručno područje?
Situacija tu nije dobra.
Općenito, u našoj zemlji ne postoji razvijena kultura čitanja knjiga, pa niti u poslovnoj zajednici. Nedavna istraživanja pokazuju da je na uzorku od 1000 ispitanika, samo njih 42 % pročitalo barem jednu knjigu. Među čitateljima najviše je onih koji pročitaju dvije knjige godišnje, zastupljenije su žene, visokoobrazovane iz područja Zagreba i okolice. Najčitanije su knjige iz područja beletristike, publicistike i stručna literatura. Do knjiga naši građani dolaze posuđivanjem ili kupovinom, a navika čitanja e-knjiga kod nas nije zaživjela koliko u nekim drugim dijelovima svijeta.
Svjetski forum je nedavno objavio istraživanje o navikama čitanja knjiga u Sjedinjenim Američkim Državama čiji rezultati se značajno razlikuju od naših. Čak 80 % Amerikanaca čita knjige, čak i elektroničke (njih 42 %), a kultura čitanja sve je raširenija među mlađom populacijom.
Iznenadit ćete se da poslovni ljudi najviše C razine, dakle oni koji upravljaju velikim sustavima, korporacijama i kompanijama u Sjedinjenim Američkim Državama, čitaju jako puno. Spominju se brojevi od 60 knjiga godišnje što, naravno, varira u odnosu na individualne preferencije i raspoloživo vrijeme.
Kako, dakle, Amerikanci na tako visokim izvršnim pozicijama imaju vremena za čitanje, a naši poslovnjaci teško da pronađu vrijeme i za nekoliko knjiga godišnje?
Odgovor je u pristupu čitanju.
Amerikanci čitanju daju prioritet u odnosu na neke druge aktivnosti upravo zato što žele učiti, biti informirani i dobiti nove perspektive koje mogu koristiti njihovom poslu i razvoju njihove karijere, ne nužno u kompaniji u kojoj trenutačno rade. Žele imati širinu koja ih čini spremnijima i sposobnijima nositi se sa svim zahtjevima modernog biznisa ili još jasnije, žele biti konkurentni u globalnom okruženju.
Čitanje knjiga u tome im je važan saveznik.
Za razliku od njih, poslovni ljudi u Hrvatskoj, čak i oni koji obnašaju najviše izvršne pozicije, značajno su u operativi, pa nikada nemaju vremena baviti se ičime što nije direktno vezano uz posao. Takvim pristupom utječu i na vlastite ambicije vezane uz karijeru i sadašnje odgovornosti, a posebno ako žele promijeniti posao pa i industriju te pokušati nešto drugo, negdje drugdje.
Koliko smo drukčiji najbolje pokazuje činjenica da, za razliku od naših direktora najviše razine i predsjednika uprava, njihove kolegice i kolege iste razine u Americi, često zahvaljujući svojoj visokoj poziciji i podršci velikog broja suradnika, imaju više vremena za sebe, a onda i za čitanje, nego drugi ljudi. Uz to, oni često sami sebi postavljaju osobni cilj koji se mjeri brojem pročitanih naslova godišnje.
Naravno, i u Hrvatskoj postoje brojni poslovni ljudi različitih razina odgovornosti i pozicija koji puno čitaju i ne samo stručnu literaturu. Njihov interes ide daleko šire i dublje. Nađe se u njihovim kućnim bibliotekama puno knjiga različitih žanrova, tema i autora iz zemlje i inozemstva. Neki među njima članovi su književnih klubova u kojima čitaju preporučene knjige bruseći pritom svoje čitateljske argumente i vještinu dijaloga.
Takve poslovne ljude, koji čitaju knjige te imaju i druge izvanposlovne interese i aktivnosti uz koje se opuštaju i osjećaju sretnima, prepoznajemo po načinu komunikacije i prezentacije, njihovom odnosu s drugim ljudima, sposobnostima imaginacije i povezivanja različitih aspekata poslovanja.
Međutim, ono što ih, po mom mišljenju, najviše izdvaja u sivilu istog rječnika poslovnih fraza i definicija, u strogo kontroliranim procesima i procedura, različitim metodologijama i mjerenju ciljeva i KPI-jeva, čitanju izvještaja i zapisnika sa sastanaka kojima obiluje njihovo poslovno okruženje, svakako je njihova sposobnost drukčije perspektive. Takva se moć u pravilu pripisuje ljudima visoke socijalne i emocionalne inteligencije.
Ta izrazito važna komponenta u njihovom CV-ju rezultat je upravo svih onih knjiga koje su pročitali i u kojima su glavni likovi proživjeli stotine i stotine različitih životnih situacija . Upijajući ta iskustva i znanja, slušajući glazbu koja ih opušta, družeći se s ljudima koji pozitivno utječu na njih, poslovni ljudi sve više i sve bolje balansiraju ono što rade i ono za što žive.
Zato češće pitajte: „Hej, koju knjigu trenutno čitaš?“ ili još bolje, preporučite: „Pročitaj Plemstvo duha, knjigu Roba Riemena“.
Autorica: Snježana Bahtijari Sadržaj BizBlogova pod nazivom Mentorica bit će sastavnim dijelom autoričine knjige čiji je izlazak planiran za 2024. godinu.
Objavljeno 27. studenoga 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.