U Jedinstvenom registru poduzetničke infrastrukture Republike Hrvatske upisano je 48 inkubatora, ali stvarni broj je nešto veći, jer jedan broj institucija koje su pokretanje financirale iz zadnjeg poziva za razvoj poslovne infrastrukture – još nije upisan u registar.
Poduzetnički inkubatori osmišljeni su kao potporne institucije koje će poduzetnicima u početnim fazama djelovanja (od osnivanja do prvih nekoliko godina rada) pomoći u razvoju kroz subvencionirani najam prostora, konzultantske i administrativne usluge, edukaciju, umrežavanje s drugim poduzetnicima i sličnim aktivnostima koje će ojačati kapacitete poduzetnika za tržišnu utakmicu. Od ovih pedesetak inkubatora postoji jedan broj onih koji rade tek oko godinu dana i još uvijek se uhodavaju, ali postoje i inkubatori koji postoje duži niz godina i koji još uvijek nisu počeli ostvarivati svoju svrhu. Je li pedesetak inkubatora puno ili malo za Hrvatsku teško je reći, jer učinkovitost inkubatora ovisi prvenstveno o ljudima koji vode inkubator. Za sada je manji broj inkubatora aktivan u poticanju poduzetništva, potpori poduzetnicima i budućim poduzetnicima, suradnji sa drugim institucijama u svojoj regiji i drugim poslovima kojima se pridonosi povećanju poduzetničke aktivnosti. S druge strane, na žalost, postoje inkubatori koji su osnovani od strane jedinica lokalne samouprave, njihova izgradnja ili renoviranje i opremanje financirano je iz EU fondova, državnog i lokalnih proračuna, ali za sada služe samo kao dodatna institucija za zapošljavanje. Kako bi trebao funkcionirati poduzetnički inkubator najlakše mi je ispričati iz kuta inkubatora u kojem radim.
Poduzetnički inkubator BIOS osnovan je 1996. godine, ali je sa radom počeo 2002. Prve stanare inkubator je primio u 2003. godini. U sedamnaest godina rada inkubirao je 147 stanara, od kojih je 102 poduzetnika ili 70% još uvijek aktivno. Prosječni ostanak stanara u BIOS-u je tri i pol godine, što znači da je u dosadašnjem razdoblju provedeno pet ciklusa inkubacije sa prosječno 30 poduzetnika po ciklusu. BIOS je počeo raditi u dvije skladišne hale koje je dobio na upravljanje od Grada Osijeka i koje su renovirane kako bi mogle primiti prve stanare, poduzetnike početnike koji se bave proizvodnjom. 2009. i 2013. godine izgrađena su dva nova objekta sufinancirana iz pretpristupnih fondova EU.
BIOS je kroz širenje i izgradnju novih prostora prešao iz poslovnog inkubatora za poduzetnike koji se bave proizvodnjom u tehnološki inkubator u kojemu se najveći broj stanara bavit ICT djelatnostima i istraživanjem i razvojem u području novih tehnologija. Namješteni uredski prostor sa uključenim brzim internetom poduzetnicima početnicima znači jako puno, jer mogu vrlo jednostavno početi sa radom. Potrebno je donijeti svoje računalo i opremu i sve je spremno za početak poslovanja. Međutim, subvencionirani prostor nije jedino što inkubator nudi stanarima. Uz administrativne usluge inkubator za svoje stanare organizira edukacije, konzultantske i mentorske usluge, pomoć u pripremi projekata, predstavljanje na domaćim i stranim konferencijama i sajmovima, umrežavanje s drugim poduzetnicima i povezivanje s institucijama koje poduzetnici trebaju. Sve ove usluge pomogle su u ostvarenju visokog broja poduzetnika koji su još uvijek aktivni. Iz inkubatora su izlazili poduzetnici sa više od 30 djelatnika, poduzetnici koji su većinu poslovanja preusmjerili na strana tržišta i oni koji su kroz edukacije i savjetovanja shvatili da moraju specijalizirati svoje usluge. Osim direktnog rada sa svojim stanarima inkubator surađuje sa drugim institucijama na povećanju poduzetničke aktivnosti u Slavoniji i Baranji, kroz organiziranje konferencija, radionica i predstavljanja programa i projekata koje poduzetnicima mogu biti od koristi.
Većina inkubatora u Hrvatskoj funkcionira po ovom modelu sa većim ili manjim uspjehom u provedbi svojih zadaća. Međutim postoje i inkubatori koji su se specijalizirali za određeno područje poslovanja. Izvrstan primjer je inkubator Pismo iz Siska koji se specijalizirao za podršku poduzetnicima u području gaming industrije (izrade računalnih i mobilnih igrica). Iako će nekome zvučati ambiciozno kada se djelatnost izrade video igara naziva industrijom nekoliko činjenica potvrditi će da je to vrlo ozbiljna industrija. Prva „unihorn“ tvrtka (tvrtka čija je tržišna vrijednost veća od milijardu dolara) u jugoistočnoj Europi postala je slovenska tvrtka Outfit7 koja je izradila video igricu „Talking Tom“. U Hrvatskoj je nedavno za gotovo milijardu kuna prodana tvrtka Nanobit čija je djelatnost također bila izrada video igara, a koju je kupila švedska Stillfront grupa – jedna od vodećih kompanija na tom području. Sisačko-moslavačka županija prepoznala je na vrijeme ovaj tržišni trend, te uspostavila i opremila inkubator koji nudi edukaciju, prostor, najmoderniju tehnologiju i opremu, mentoriranje i savjetovanje i potporu u marketinškim aktivnostima poduzetnicima koji se bave izradom video igara. U županiji nisu stali samo na ovome, već su odlučili pokrenuti kompletan poduzetnički ekosustav koji će podržavati razvoj startupa u gaming industriji. Tehnička škola Sisak uvela je smjer Tehničar za razvoj video igara, a županija je sa potporama koje za pokretanje vlastitog poduhvata nudi državni proračun kreirala fond iz kojega će poduzetnicima početnicima koji postanu stanari inkubatora osigurati sredstva za početak poslovanja. Koliko cijeli projekt ima smisla pokazuje i činjenica da je jedan učenik Tehničke škole na srednjoškolsku edukaciju došao čak iz Splita. Ukoliko se ovakva potpora nastavi na duže staze projekt bi mogao pokazati vrlo dobre rezultate.
Funkcija inkubatora razlikuje se po državama i stupnju razvijenosti gospodarstva. U Nizozemskoj sam posjetio inkubator BTC Twente koji nudi kompletnu paletu poslovnih usluga stanarima, ali niti jedna od tih usluga (najam prostora, telefonska centrala, knjigovodstvo, čišćenje prostora, usklađivanje pravnih akata i dr.) nije subvencionirana. Poduzetnicima početnicima u Nizozemskoj nije potrebno subvencioniranje u njihovom poslovanju, ali im je potrebna institucija koja će im ponuditi sve poslovne usluge kako bi se oni mogli baviti osnovnim poslovanjem.
Primjeri dobre prakse kod nas i u svijetu pokazuju da su inkubatori kao potporne institucije potrebni i dobrodošli poduzetnicima početnicima kako bi im pomogli u prvim koracima u poduzetništvu, ali koliko je neki inkubator uspješan i koristan za zajednicu najviše ovisi, kao i u svim drugim djelatnostima i aktivnostima, o ljudima koji su uključeni u rad inkubatora.
Objavljeno 28. rujna 2020.