Termin mladi poduzetnik ili mlada poduzetnica ne označava samo životnu dob te osobe, već i vrijeme provedeno u poduzetništvu.
Vjerujem da ste se ponekad našli u situaciji kada vas netko upoznajem sa osobom starijom od 40 godina i predstavlja tu osobu kao mladog poduzetnika/poduzetnicu. Netko, tko sa 50 godina prvi put pokreće svoj poduzetnički poduhvat također će biti obuhvaćen ovim terminom. Kako ne bi bilo zabune u ovoj kolumni pisat ću o osobama koje su ušle u svijet poduzetništva u svojoj mlađoj životnoj dobi.
Ukoliko se pitate čemu ovakav naslov, odgovor će biti vrlo jednostavan – u većini djelatnosti vjerovati ćemo starijim osobama jer te osobe moraju imati više iskustva, znanja i vještina od mlađih osoba. Kada vidite za volanom nekoga od 55 godina i nekoga od 25 godina odmah ćete pretpostaviti da je osoba od 55 godina bolji vozač, iako je možda činjenica da je ta osoba jučer položila vozački ispit, a da vozač od 25 godina ima već 7 godina iskustva u vožnji. Isto je i se poduzetnicima.
Mladi poduzetnici nalaze na puno prepreka u poslovanju zbog svojih godina. U komunikaciji sa osobama u raznim institucijama biti će primljeni sa puno više nepovjerenja i podozrivih pogleda od poduzetnika u starijoj dobi. Mentalni sklop nam govori da mladi nisu dovoljno iskusni, ne znaju u što se upuštaju, da trebaju prvo naučiti „zanat“ ili, što se često događa u odnosu roditelja i djece, da se trebaju zaposliti negdje na nekom sigurnom poslu i tamo dočekati mirovinu. Prije dvadesetak godina nazvao me tata jednog mog jako dobrog prijatelja i molio me da razgovaram s njim, jer je on u tom trenutku planirao napustiti dobro plaćeni i visokorangirani položaj u jednoj banci i zajedno s partnerom otvoriti privatnu tvrtku. Naravno da sam ga nazvao, rekao mu razlog zbog kojega zovem i poželio mu svu sreću zbog toga što sam znao da je on siguran u to što radi. Danas ta tvrtka ima više od 60 zaposlenih i više od deset godina vodeća je u svojoj djelatnosti.
Mladi poduzetnici poseban uspjeh ostvaruju u informatičkim i drugim tehnološkim djelatnostima, jer za razliku od većine starijih nemaju straha od novoga, ali što je također bitno imaju puno manji strah od neuspjeha. Opet je u pitanju naš mentalitet i uvjerenje da netko tko je pokušao pokrenuti svoj poduzetnički pokušaj i nije uspio jednostavno nije za poduzetnika. Zanimljiv je kako objašnjavamo djeci kada uče voziti bicikl da moraju i pasti kako bi naučili voziti, a ne shvaćamo da isti princip vrijedi i u puno drugih područja uključujući i poduzetništvo. Mladi uglavnom nisu opterećeni takvim načinom razmišljanja i svaki neuspjeh doživljavaju kao novo iskustvo. Prva IT tvrtka koja je ušla u Poduzetnički inkubator BIOS bila je tvrtka koju su osnovala tri mlada studenta ekonomije. Iako su imali uspona i padova u poslovanju, i u međuvremenu je jedan od suvlasnika napustio tvrtku i osnovao novu, danas obje tvrtke rade odlično, poznate su u djelatnosti kojoj se bave i jedna zapošljava više od 20, a druga više od 50 djelatnika.
Uz pozitivne priče koje sam čuo i kojima sam i osobno svjedočio i mene još uvijek drži taj mentalitet nesigurnosti, pa i sam iskazujem nepovjerenje prema poduzetničkim poduhvatima koje pokreću mlade osobe. Prije nekoliko godina jedna ekipa, tri prijatelja koji su u inkubator ušli sa tvrtkom koja se bavila istraživanjem i razvojem odlučili su napraviti najbolje i najkvalitetnije naočale za upravljanje dronovima (FPV googles). Naočale kojima se sa nekog udaljenog uređaja (dron ili slično) bežično prenosila slika u naočale osobe koja upravlja tim uređajem nisu bile u HD formatu, jer HD grafika zahtjeva prijenos veće količine podataka što onda uzrokuje kašnjenje u prikazu slike, pa su oni odlučili napraviti naočale sa prikazom slike u HD formatu. Moje sumnje počele su nestajati kada sam vidio s koliko entuzijazma i žara ekipa razvija svoj proizvod, a potpuno su nestale kada su na kickstarteru pokrenuli crowfunding kampanju s ciljem prikupljanja investicije od 30.000 dolara, koji su postigli u prve dvije minute kampanje, a do kraja kampanje prikupili su 364.306 dolara. Danas tvrtka zapošljava više od trideset mladih inženjera i stručnjaka, i već rade na razvoju novog inovativnog proizvoda, a koliko je njihov proizvod uspješan govori činjenica da u jednom turističkom promo videu austrijski predsjednik upravlja dronom koristeći njihove naočale.
Uz ove nabrojane primjere treba se sjetiti i Ivana Mrvoša sa pametnim klupama, Alberta Gajška koji je još u srednjoj školi započeo projekt Makerbuino, ekipe iz Nanobita, Pulsar Laba i čitavog niza mladih poduzetnika koji su već izgradili ili grade uspješne poduzetničke priče i mogu biti uzor svojim vršnjacima, ali i starijima.
I na kraju, umjesto pitanja jesmo li spremni vjerovati mladima trebamo se pitati jesmo li spremni pomoći mladima i biti im podrška.