Misli globalno, djeluj lokalno, uzrečica je koja se može primijeniti u nizu svakodnevnih situacija. Može li se jednako često primijeniti i u poduzetništvu? Je li lakše u poduzetništvu djelovati lokalno ili globalno?
Kada pričamo o poduzetništvu, pogotovo o malom i srednjem, puno toga ovisi o djelatnosti i vrsti proizvoda ili usluge koje poduzetnik nudi. Nije isto radi li se o IT tvrtki, koja na najnovijim tehnološkim platformama razvija tehnološki inovativne proizvode ili o malom lokalnom OPG-u koji uzgaja povrće u plasteniku. Iako bi i jedan i drugi trebali misliti globalno, jer kroz takav način razmišljanja uvijek možemo popraviti svoje procese, teško da OPG koji proizvodi male količine vlastitih proizvoda može djelovati globalno. Koliko sam puta čuo od poduzetnika kako im je velika želja distribuirati svoje proizvode na kinesko tržište, a na moje pitanje mogu li proizvoditi količinu koja je potrebna za to tržište ostali bi bez odgovora.
U svakom slučaju razmišljanje koje nije fokusirano samo na lokalno tržište može dati poduzetnicima ideje, inovacije i modele kojih na lokalnom tržištu nema. Dok je većina malih poljoprivrednih proizvođača svoje proizvode prodavala prekupcima ili trgovačkim centrima neki su se odlučili ponuditi ih direktno kupcima dostavom od vrata do vrata. Iako su u ovom modelu imali dodatne troškove (vrijeme, gorivo, amortizacija vozila), koristi su bile višestruke. Cijena koju su dobili za svoj proizvod bila je dvostruko, a u nekim slučajevima i nekoliko puta veća od cijene koju su plaćali prekupci ili trgovački centri, a činjenica da su novce dobili odmah, a ne u roku mjesec, tri mjeseca ili pola godine jednako je važna za poslovanje kao i značajno veći prihodi. Zbog krize koju je izazvala pandemija koronavirusa još jedan dio proizvođača odlučio se za takav model poslovanja i, zadovoljni rezultatima, nastavili su raditi po tom modelu. Dakle, neki su to počeli raditi jer su uočili priliku u modelu koji su negdje dalje vidjeli ili dobili informaciju o njemu, a neki zbog krize koja ih je na to natjerala. Koliko je lakše djelovati lokalno znaju svi oni poduzetnici koji su pokušali izvesti ili izvoze svoje proizvode ili usluge.
Od same pripreme (otvaranje poreznih brojeva, a ponekad i tvrtki u državama u koje planiramo izvoziti, zadovoljavanja svih zakonskih i knjigovodstvenih propisa tih država i drugih administrativnih priprema), preko dodatne dokumentacije kod svakog izvoza (špediteri, osiguranja transporta i sl.) do poslijeprodajne usluge, osiguranja naplate, tečajnih razlika… značajno je više dokumentacije i troškova nego na lokalnom tržištu. Međutim, sav taj trošak i dokumentaciju puno je lakše podnijeti kada s druge strane stoje veći prihodi i stabilnije poslovanje. Usporedim li tvrtke čije poslovanje poznajem (s kojima surađujem, koje pratim, stanare inkubatora) mogu vrlo dobro vidjeti koliko stabilnije posluju i brže rastu tvrtke koje većinu svojih proizvoda ili usluga izvoze. IT tvrtke koje rade na lokalnom tržištu podložne su svim krizama i problemima kojima su podložne lokalne tvrtke. Te tvrtke su imale problema u poslovanju cijelo vrijeme recesije koja je počela 2008. i u Hrvatskoj trajala do 2015. godine, jer je njihovo poslovanje bilo vezano uz poslovanje tvrtki koje također posluju na domaćem tržištu, dok su tvrtke koje većinu svojih proizvoda i usluga izvoze već 2009. počele stabilno poslovati. Tvrtke koje najbrže rastu u ICT djelatnosti su tvrtke koje veliku većinu (90 posto i više) prometa ostvaruju na stranom tržištu. Iako su, kada pričamo o mikro i malim poduzetnicima, najčešći izvoznici IT tvrtke i općenito tehnološke tvrtke ima odličnih primjera malih poduzetnika koji također većinu prometa ostvaruju na stranom tržištu, a nisu u tim djelatnostima.
Tvrtka koja se bavi obradom metala i koja je počela kao zajednički obrt dva suvlasnika na starom tokarskom stroju sada ima deset zaposlenih djelatnika i 95 posto svog prometa ostvaruje u poslovanju sa Norveškom i Švedskom. Rade kompletna sportska igrališta (golove, koševe, tribine, ograde), to izvoze i na licu mjesta montiraju. Imaju vrlo stabilno poslovanje i odličnu suradnju sa kupcima. To su ostvarili zahvaljujući odličnom odnosu prema kupcima i stjecanjem, a kasnije i održavanjem međusobnog povjerenja. Još jedna zanimljiva priča vezana je uz male i globalne, za koje se vrlo često i ne zna koliko su globalni, dogodila se prije nekoliko godina na međunarodnoj konferenciji o poduzetništvu koju već godinama organizira Poduzetnički inkubator BIOS.
Jedan od predavača na konferenciji bio je Keith Bradley, osnivač tvrtke Ecosystem Visionary Intrinsyc koja nudi rješenja i edukacije za startupe, freelancere, mala poduzeća, nevladine organizacije i lokalne samouprave u dizajniranju ekosustava i tehničkog obrazovanja. Po završetku konferencije, obišli smo prostore inkubatora i naše stanare. Pri obilasku Keith je stao pred jednom tvrtkom i iznenađeno upitao je li to naš stanar. I mi smo ostali iznenađeni i upitali ga kako on zna za tu tvrtku, u kojoj je u tom trenutku osim vlasnika radio još jedan djelatnik. Tada nam je objasnio da i on i njegovi prijatelji koji su ozbiljni biciklisti naručuju od te tvrtke određene dijelove (zupčanike i slično) koji su rađeni od posebnih, vrlo laganih i čvrstih legura, i prilagođeni njihovim potrebama. Bilo je u tom trenutku lijepo vidjeti da jedan međunarodni konzultant i njegovi prijatelji iz Amerike kupuju proizvode male tvrtke iz Osijeka. Odlični rezultati svih ovih „malih“ poduzetnika koji su uspjeli na globalnom tržištu dobar su putokaz ostalima, koji sada djeluju lokalno, ali imaju želju i volju da uz globalno razmišljanje počnu i globalno djelovati.