Na pitanje „Što kaže praksa što je najbolje da mi uradimo, kakvu odluku da donesemo“, odgovor je uvijek isti: „U praksi je više mogućih rješenja i svako od tih rješenje imat će adekvatne posljedice. Nema točnog odgovora što praksa kaže da je najbolje za vašu kompaniju, jer ne postoje dvije iste obiteljske kompanije. Ono što praksa sigurno preporučuje jeste dobro promisliti o preporučenim rješenjima i mogućim posljedicama i donijeti odluku.“
Tradicije u nasljeđivanju kompanija na ex Yu prostoru nemamo, za razliku od tradicije suđenja oko nasljeđivanja njiva i suđenja oko međa. Ali iskustva, više od 15 godina imamo. Koja je odluka najbolja zavisi najviše od vrijednosnog sistema osnivača. A znano jeste – svaka vrijednost ima svoju cijenu.
2. „All growing family businesses eventually face the need to attract top-level talent from outside of the family. The business will need the energy and ideas that only outsiders can provide. Indeed, according to our research, about 12 percent of family-owned businesses have had persons outside the fam ily serve as CEO!
„More than family : non-family executives in the family business“, by Craig E. Aronoff and John L. Ward.
Dakle na čelu SAMO 12 posto obiteljskih kompanija u svijetu se nalaze menadžeri koji nisu članovi porodice/obitelji. Pitanje je je li to zato što: a) menadžeri nisu dovoljno dobri da bi vodili obiteljske kompanije ili b) menadžeri nerado odlaze u kompanije u kojima nisu uspostavljeni jasni profesionalni odnosi. Zainteresirana strana može izabrati odgovor koji im draži. 😊
3. Ne jednom mi se dogodilo da osnivači (a baš, baš rijetko nasljednici) u razgovorima oko tranzicije u obiteljskim kompanijama započnu rečenicu sa „Dobro veli naš narod …. i onda slijedi:
… Krv nije voda
… Ako sam se ja mučio, on/ona ne mora
… Bolje se budala snalazi u svojoj kući nego pametan u tuđoj
… Što jedan lud zamrsi, sto mudrijih ne mogu razmrsiti
… Bliža je potkošulja od košulje
… Sremac kad mu umre majka bude siroče a gazda tek kad mu umre otac
… Nema uspjeha iz carskih gaća..
Svaki od ovih nastavaka koristi se naravno kao argument za neki stav. I sasvim je u redu imati stav ali problematičnim držim pozivanje na „narodne mudrosti“. Nije li konstrukcija „narodne mudrosti“ oksimoron? Gdje mi to vidimo da je narod mudar? Na izborima? Po gledanosti određenih tzv. emisija na tzv. televizijama???
PS – zahvalan svima koji mi na boris.vukic@asee.biz pošalju još neku, na život obiteljskih kompanija, primjenjivu „narodnu mudrost“, skupljam ih.
Autor: Boris Vukić
Objavljeno 6. ožujka 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.