Nakon pet uzastopnih godina, prvi put je poslovna 2019. godina hrvatskoj prehrambenoj industriji donijela status neto izvoznika. Prihodi od izvoza u iznosu od 6,44 milijarde kuna za 150 milijuna kuna su premašili vrijednost uvoza.
Podaci su to analize prehrambene industrije, pripremljena za Poslovni FM, u kojoj je razvidno da je od 138 tisuća obveznika poreza na dobit, njih 2,1 tisuću registrirano u NKD 10. Proizvodnja prehrambenih proizvoda. Tih, gledano postotkom, 1,5 % od ukupnog broja poduzeća koji su javno objavili financijska izvješća za 2019., zapošljavalo je 46 tisuća radnika (4 % od ukupno 973 tisuće), te ostvarilo 38,1 milijardu kuna poslovnih prihoda (4,6% od ukupnih 786 milijardi kuna) i iz svojih poslovnih aktivnosti generiralo 1,2 milijarde kuna neto dobiti (3,7% od 31 milijarde kuna neto dobiti „realnog sektora“).
Radi se o djelatnosti, industriji, u kojoj je prosječan broj radnika po poduzeću (22) trostruko veći od prosjeka za cijelu RH (7).
Omjer onih koji posluju s neto dobitkom i gubitkom (67,4% naprama 32,6%) nešto je bolji od omjera za RH (66,5% naprama 33.5%), kao i udio izvoznika (15,6% za prehrambeno, za RH 14,8%). U ukupnom uvozu u RH, koji je iznoasio 137,8 milijardi kuna, prehrambena industrija sudjeluje sa 4,6 posto, uz vrijednost uvoza od 6,3 milijarde kuna. U 2019. prehrambena se industrija prvi put u promatranom petogodišnjem razdoblju pridružila klubu neto izvoznika. Prihodi od izvoza u iznosu 6,44 milijarde kuna za 150 milijuna kuna su premašili vrijednost uvoza. U 2015. prehrambena je ostvarila negativan neto izvoz u iznosu – 334.7 milijuna kuna, u 2016. -5,3; u 2017. -51.4 a u 2018. -210.9 milijuna kuna.
Prosječna mjesečna plaća u prehrambenoj industriji uz trend rasta (prosječni indeks rasta u petogodišnjem razdoblju 1,05) u 2019. dosegnula je 2019. iznos od 5.267 kuna, što je 9% manje od prosjeka RH (5.816 kuna).
Vrijednost bruto investicija u ukupnu dugotrajnu imovinu za 2019, koja je iznosila 3 milijarde kuna, je za 16,5 % manja od vrijednosti za 2016. kad je bila 3.6 milijardi kuna. Bruto vrijednost investicija u novu dugotrajnu imovinu za petogodišnje razdoblje u iznosu 4,4 milijarde kuna za dvije je milijarde kuna manja od obračunate amortizacije za isto razdoblje (6.4 milijardi kuna). Sve to, uz trend pada neto duga (odnos neto duga i EBITDA za 2015. iznosio je 3,56, a 2019. godine 2,66) i odličnu vrijednost koeficijenta pokrića kamata (EBIT i prihodi od kamata u odnosu na trošak kamata = 7.15, za RH 5.62), indicira investicijsku i razvojnu pasivnost u razdoblju kada je globalno ekonomsko okruženje ostvarivalo rast (dok ide, ide).
Fokus je bio uglavnom na razduživanju i rastu prihoda reaktivnim korištenjem rasta ekonomskih aktivnosti na postojećim tržištima, s postojećim portfeljem proizvoda i usluga. Dugoročne i kratkoročne obveze prema bankama koje su na 31.12.2015. iznosile 7,4 milijarde kuna, na dan 31.12.2019. bile su 1,1 milijardu kuna manje (6.3 milijardi kuna), a novac na računima za milijardu veći (31.12.2015. iznosio je 0.9, 31.12.2019. 1,9 milijardi kuna). S obzirom na izvješća raznih relevantnih gospodarskih institucija koja ukazuju na tehnološku – tehničku zaostalost hrvatske ekonomije (ulaganja u R&D u Hrvatskoj 0,37% BDP-a, a u EU 1,16%; CAGR IT sektora RH 0,6 a u EU 4.7; broj višenamjenskih industrijskih robota na broj zaposlenih u RH 13 a u EU 150), trebat će dobro sagledati kakav je skok potrebno izvesti da hrvatska industrija, a posebno prehrambena (a još i više poljoprivreda), dosegne razinu konkurentnosti na globalnom tržištu primjerenu resursima i potencijalima kojima raspolažemo.
Među dobrim pokazateljima su pokazatelji likvidnosti i zaduženosti koji indiciraju solidan financijski potencijal za značajniji razvojni skok: koeficijenti tekuće (1.22) i ubrzane likvidnosti (0.83); odnos financiranja iz vlastitih i vanjskih izvora (42 – 58); stupanj pokrića 02 (kapital i rezerve + dugoročne obveze / dugotrajna imovina) iznad 1.0 (1.08); kao i rigorozniji pokazatelj financijske stabilnosti 02 (dugotrajna imovina + zalihe ( kapital i rezerve + dugoročne obveze) 1.10. Uz sve navedeno, novčani ciklus koji se u cijelom petogodišnjem razdoblju održava na 30-tak dana indicira da poduzeća u toj djelatnosti mogu u „normalnim“ uvjetima upravljati s likvidnosti bez prekomjernog financiranja obrtnih sredstava korištenjem kratkoročnih kredita banaka. Ipak treba naglasiti da pandemija koja je početkom 2020. ekstremno ojačala već nadolazeće ekonomsko zastajanje ne može se tretirati „normalnim“ uvjetima.
Pri promatranju podataka i pokazatelja, te njihovih trendova, koji slijede u tabelarnim prikazima treba voditi računa da je prehrambena industrija, kao i cijela prerađivačka, u 2017. bila pod izuzetno negativnim utjecajem slučaja Agrokor. U toj godini troškovi usklađenja kratkotrajne imovine (1.2 milijarde kuna, a prosjek preostale 4 godine 400 milijuna kuna), troškovi rezerviranja (3.7 milijardi kuna, a prosjek za preostale 4 godine 76 milijuna kuna), financijski rashodi vrijednosnog usklađenja financijske imovine (600 milijuna, a prosjek za preostale četiri godine 70 milijuna kuna) negativno su utjecali na bruto rezultat. Ostvaren je bruto gubitak -4.6 milijarde kuna, a u preostale 4 godine je ostvaren prosječni bruto dobitak u iznosu 940 milijuna kuna.
Pregled ključnih financijskih podataka i pokazatelja u razdoblju 2015. – 2019. za prehrambenu industriju (u milijunima kuna)
U strukturi prehrambene industrije devet je grupa djelatnosti, a prema udjelima u ukupnim prihodima za 2019., s 20 i više posto vodeće su mesna i mliječna industrija. Na trećem mjestu s 15% je „proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda“ što između ostaloga obuhvaća proizvodnju šećera, čokolade, čaja, kave i začina.
Pregled ključnih podataka o poslovanju (prihodi, dobit, neto marža, broj radnika, broj poduzeća) za 24 NKD djelatnosti u prehrambenoj industriji za 2019., rangiranih po prihodima
Top 20 po neto dobiti za 2019. (podaci iz javno objavljenih nekonsolidiranih izvješća).
