Ni u jednom trenutku nisam požalila što sam se odlučila na drastičan korak – poduzetništvo!
Prošla sam i bankarstvo i osiguranje i fondove. Ljudi mi znaju reći: sad napokon radiš ono što voliš. To je potpuno krivo, jer ja ne bih mogla raditi 25 godina nešto što ne volim i ne bih mogla biti uspješna u tome. Ja sam svoj svaki posao itekako voljela i uživala u njemu, a dokle god je u njemu bilo izazova za mene je bilo stimulativno. Ukratko, rekla bih da mi poduzetništvo paše, sad sam već dvije i pol godine u tom svom novom životu i drago mi je konstatirati da ni u jednom trenutku nisam požalila što sam se odlučila na dosta drastičan korak – u poduzetništvo, izjavila je za poslovniFM Ana Ivančić, vlasnica Garderoba Concept Storea. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Iako je većinu karijere provela u financijskoj industriji, sama se suočila s pristupom banaka poduzetništvu. Kad se, kako kaže, naivno obratila banci misleći da nakon što vide kako poslujete. „Cijelo vrijeme dok sam radila u financijama mislila sam da startup zatvara financijsku konstrukciju da bi se nešto pokrenulo, a ja sam se na vlastitoj koži osvjedočila da to nije tako i morala sam se snalaziti na druge načine“, kazala je Ivančić u emisiji Slušaj sebe, u razgovoru s urednicom i voditeljicom Gordanom Gelenčer.
Ključna potpora za pokretanje cijele priče bio je suprug, inače 25 godina poduzetnik, koji vrlo dobro zna što iza svega toga stoji.
U razgovoru se prisjetila svih godina u financijskoj industriji. Prvih osam godina u HBOR-u kao suradnica tadašnjeg predsjednika Uprave Antuna Kovačeva, a nakon toga sve je bilo dosta poduzetnički usmjereno – za druge. Tako je sudjelovala u osnivanju mirovinskog društva za Erste i EBRD, pa je slijedilo uspostava poslovne strukture u Philipu Morrisu, nakon čega slijedi BNP osiguranje, u kojem je bila i prvi zaposlenik. „Dakle, nije mi bilo velikih nepoznanica o tome kako izgleda osnovati društvo, samo što je sada financijski aranžman stopostotno moj, a prije sam to radila za nekog drugog“, prisjetila se Ivančić.
„Počela sam u HBOR-u kao pripravnica, doslovce od kuhanja kave do kopiranja – nikada mi nije išta bilo teško. HBOR je tada, uz Zagrebačku banku i Plivu, bio jedina institucija u kojoj ste, a govorimo o 1993. godini, mogli kao mladi čovjek stvarno raditi fantastične poslove s inozemstvom. To su bile tri jedine institucije koje su se mogle pojavljivati na stranim tržištima, razgovarati sa stranim bankama. Usuđujem se reći da danas teško da u Hrvatskoj postoji neko radno mjesto koje mladom čovjeku nakon fakulteta pruža takve fantastične prilike: raditi s milijunskim iznosima od početka transakcije do samog zaključenja transakcije“, ističe Ivančić.
Na upit koliko je istine u informacijama da je odbila Ivicu Todorića koji je želio da mu vodi banku, Ivančić odgovara kako tako rečeno zvuči bombastičnije nego što je stvarno bilo. „Bila sam pozvana od gospodina Todorića koji je htio promijeniti i pozicionirati svoju kreditnu banku. Nismo se našli oko pitanja financija, ne mojih već bančinih, i načina na koji bi se ta banka mogla pozicionirati. Napravila sam sve temeljito, i sa svojim prijateljima koji su u tome stručni došla do zaključka da bi tu banku trebalo kapitalizirati. Tu se nismo našli, te sam krenula drugim putem“, kazala je.
Na ocjenu urednice kako ima dobar mix muške i ženske energije koja je potrebna da bi se uspjelo u poslu, Ivančić se prisjetila i komentara talijanskih kolega da je previše „njemački“. „Kako god mi to nazvali, u jednoj mjeri to mi je pomagalo i sigurno me guralo naprijed. Vraćam se na svoju primarnu edukaciju, diplomirane pravnice, koja mi je dala tu jednu opreznost, način razmišljanja da uvijek gledate da sve što je papirnato, štiti leđa. Da imate worst case scenarij kad bi sve krenulo loše, da je sve to pokriveno. To je svakako pomagalo u tom djelu. Međutim, nastojala sam se izboriti za ono što sam smatrala da je dobro. Iz tog sam razloga otišla iz HBOR-a, jednostavno nisam više vidjela mogućnosti napretka. Kad vidite da ste došli do plafona i da tu više ne možete dalje, a pružile su vam se neke druge prilike, onda mislim da je pošteno prema sebi, a i prema firmi u kojoj radite, reći: dobro, sad je očito došao trenutak da se napravi nekakav rez. I prvi put je najteže, tako se to obično kaže. Sama sam sebi rekla: voljela bih probati korporativni sektor. Prošla sam na intervjuu za tvrtku Philip Morris, puno naučila u tih godinu dana, ali već nakon nekoliko mjeseci shvatila sam da to nije za mene. Drago mi je što sam tamo bila zato što sam i prošla neke treninge koji su mi se kasnije pokazali korisnim“, obrazlaže Ivančić svoje odluke.
U životu se vodim time da nebo voli hrabre i da dokle god ste u svojoj zoni komfora ne možete ići naprijed
Ana Ivančić
Na tvrdnju urednice da je financijska industrija, zapravo, najkonzervativnija, te pitanje kako je moguće iz nje prijeći u modu, Ivančić kaže: „Za one koji me jako dobro poznaju, nije to bio tako čudan korak. Odijevanje je za mene uvijek bila strast. Tijekom studija sama sam si šivala, moja je baka bila krojačica, tako da mi je to znatno pomoglo. Iskreno, nikada nisam mislila da ću tu svoju strast pretvoriti u posao. Život nas nekad usmjeri na neke drugačije smjerove. Našla sam se u razmišljanjima želim li ostatak i svoj nastavak karijere vidjeti opet među istim ljudima, istim temama, više-manje istim regulatorom… I odlučila sam se za poduzetništvo, za concept store upravo ovakvog tipa kao što je danas, tako da ne bude običan dućan već mjesto gdje će se žene moći i malo opustiti. Uvijek u frižideru imamo rashlađeni pjenušac. Za gospođe koje znaju da mogu doći k nama, malo se družiti s prijateljicama… Htjela sam jedno takvo mjesto“, rekla je Ivančić.
„U životu se vodim time da nebo voli hrabre i da dokle god ste u svojoj zoni komfora ne možete ići naprijed. Da nije bilo te prodaje Cardif osiguranja, tko zna… Meni nije bilo dovoljno loše da bih radila radikalni korak. Nešto vas mora gurnuti da se počnete preispitivati, da kažete: pa zašto ne? Ako sad ne probam neću nikada. Moda me je oduvijek zanimala. Skandinavska moda po estetici je nešto što se meni jako svidjelo i danas je puno popularnije nego što je bilo kad sam otvarala garderobu. Vjerujem da je za naš prostor i popularizaciju skandinavske mode sigurno doprinijelo to što smo doveli sve te brendove na hrvatsko tržište. A do tih brendova, za koje mnogi nisu nikad čuli, dolazite doslovno tražeći mail adrese, predstavljajući sebe i ideju shvatite da postoje modni sajmovi, krenete se predstavljati…“, otkriva Ivančić razloge svog uspjeha.
Nakon Zagreba, Garderoba je otvorila drugi concept store u Rovinju. Zašto Rovinj? Investitor Grand park hotela ima ambiciju biti najekskluzivniji na Jadranu i kontaktirao je nekoliko dućana koji bi ušli u uži izbor, te po asortimanu i uređenju odgovarali estetici i onome što bi željeli. „Zaključila sam da nisam uzela tu priliku, pitanje je kada bi se tako nešto slično pojavilo. I naravno, morala sam prvi put se okrenuti i kreditu u banci. I to je bilo jedno novo iskustvo – biti s druge strane pregovaračkog stola. Sad mi je potpuno jasno koliko je našim poduzetnicima teško doći do sredstava i proći sve te procedure koje dugo traju. Znam tu terminologiju i sve te začkoljice, nisam sigurno bila jednostavna kao klijent. Znala sam gdje se može povući crta i da se može reći – ne hvala. Našim poduzetnicima, koji nemaju nikakva financijska primanja, zasigurno je jako teško. Kreditna linija koju sam uzela vezana je uz Hamag, pa ima dodatne birokracije. I suprug i ja, oboje poduzetnici, često radimo otkad se probudimo ujutro, skoro u pidžami. To je ono što je meni najljepši dio poduzetničkog života. Nije svaka osoba stvorena za takav način rada, ali meni to tako odgovara“, zaključila je Ana Ivančić u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 8. studenoga 2019. ©poslovniFM