Promatrajući štandove sa šarenom ponudom robe, hrane, pića i svega što se na takvim štandovima može naći, na šetnici uz more u jednom našem dalmatinskom mjestu, sjetio sam se rasprave koju sam nedavno čitao na jednoj grupi namijenjenoj poduzetnicima. Pitanje koje je pokrenulo raspravu bilo je na koji se način može unajmiti štand u mjestima na moru za vrijeme turističke sezone.
Veliki dio odgovora predlagao je osobi koja je postavila pitanje da ni ne razmišlja o tome, jer nema nikakve šanse unajmiti štand ako nema jako dobre veze, da su takvi štandovi već dogovoreni među prijateljima i rođacima i slično. A onda se javila žena koja je u dva različita mjesta na isti način unajmila prostor. Javila se u općinu u kojoj je htjela unajmiti štand. U jednoj općini rekli su joj da joj mogu iznajmiti prostor, dok štand i struju mora riješiti sama, dok su joj u drugoj općini nudili komplet štand i struju ili samo štand. Mogu samo pretpostaviti da većina onih koji su savjetovali osobu koju zanima najam štanda nikada tako što nije ni pokušala napraviti, smatrajući da se to – jednostavno ne može. Sve dok netko tko je pokušao nije pokazao da se može. U čemu je razlika? U pokušaju.
Tvrtka u kojoj radim (poduzetnički inkubator) nedavno je raspisala veliki natječaj za opremanje hardverskog laboratorija za brzu izradu prototipova koju će moći koristiti poduzetnici kojima takva usluga treba. Natječaj je bio podijeljen u četiri grupe; 3D printeri, CNC stroj i laserski uređaj, informatička oprema i ostali električni strojevi. U prvoj grupi imali smo tri ponude, u drugoj i trećoj jednu (od iste firme), a u četvrtoj grupi također jednu ponudu od firme koja nije zadovoljila sve kriterije, pa je za tu grupu ponovo raspisan natječaj. Iako su se u prvoj i četvrtoj grupi javili ponuđači iz Osijeka (iz grada iz kojega je i tvrtka u kojoj radim), te tvrtke nisu dobile posao. Isporuka 3D printera ugovorena je s tvrtkom iz Zagreba, a isporuka CNC i laserskog uređaja, kao i informatičke opreme s tvrtkom iz Splita s kojom nismo imali baš nikakvog kontakta niti doticaja. Tvrtka ima odličan model – jave se na natječaj s točno onom cijenom koja je u postupku nabave i predviđena. I ako su jedini ponuđači, a u ovom našem slučaju to su i bili, dobiju posao. Dakle, mogla se na taj natječaj javiti bilo koja tvrtka koja ispunjava kriterije i jedino bitno nakon toga je – biti najpovoljniji.
Imam, naravno, i primjere s druge strane. Radim kao vanjski suradnik za jednu malu konzultantsku tvrtku iz Osijeka koja se javlja na natječaje vezane uz provedbu EU projekata. Tvrtka se javlja na natječaje na koje se, zbog svoje veličine i financijskih i drugih kapaciteta, može javiti, i u zadnjih mjesec dana odabrana je u dva natječaja, od desetak na koje se javila. Oba natječaja raspisale su javne institucije. Što znači ovo – veličina, financijski i drugi kapaciteti? Znači da se treba javljati na one natječaje i planirati one poslove koje vi i vaša tvrtka stvarno možete i obaviti. Kad sam radio u timu za nabavu gradske prijevozne tvrtke bio je raspisan natječaj za nabavu električne energije. S obzirom na to da tvrtka u svom sastavu osim autobusa ima i tramvaje, taj je natječaj prilično važan, pa se tražilo da tvrtka koja se javlja na natječaj ima u zadnjih pet godina isporučeno električne energije u iznosu koji se traži u nabavi. To konkretno znači da godišnje isporučuje barem 20 % iznosa koji se traži. I javio se jedan poduzetnik, nezadovoljan tom stavkom, jer on je tek počeo i kako će on steći reference ako se ne može javiti? Ako gledate s njegove strane, zvuči logično, ali ako gledate sa strane naručitelja upitajte se može li se on igrati i sklopiti ugovor s tek osnovanom tvrtkom koja nije još ni počela raditi? Što ako se ta tvrtka za šest mjeseci zatvori? Hoće li tramvajski prijevoz čekati iduća dva-tri mjeseca dok se ne dovrši novi natječaj? Upravo zbog toga postoje kriteriji. Nekada su oni malo pretjerani, nekada nisu pripremljeni kako treba, ali u većini slučajeva imaju smisla.
Prema iskustvima koja imam, kako iz javnog tako i iz privatnog sektora, tvrtkama i obrtima moguće je raditi s javnim institucijama, ako ispunjavaju sve kriterije i nude odgovarajuću cijenu. Možda u ovome ima i nekih iznimki, ali sigurno ne toliko da bi trebalo slušati one koji nikada nisu ni pokušali. Radije se posavjetujte s nekim tko je to pokušao, i tko je u svojim pokušajima i uspio.