PODCAST MJESECA – Nakon uspješne karijere, Kevin Curtis, bivši istražitelj Haškoga tribunala i djelatnik UN-a, ponovo se vratio u Hrvatsku. Ovaj put spreman provesti umirovljeničke dane na hrvatskoj obali. Ugostili smo ga u studiju prvog poslovnog radija PoslovniFM, gdje je Curtis otvoreno govorio o svojoj poslovnoj karijeri, ali i pogledu, sada stanovnika Hrvatske, na društvo te promjenama koje vidi.
Posao i karijera: Od policijskog službenika, istražitelja ICTY-ja i UN-a, UNICEF-a do umirovljenika. Puni poslovni vijek, puno godina i raznih priča, podijelio je Curtis u podcastu CROCAST na engleskom jeziku, kojeg uređuje i vodi Siniša Žugić. Cjelovit, vrlo informativan, autentičan i inspirativan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Prvi dolazak u Hrvatsku
Kevin Curtis postao je policijski službenik u Engleskoj 1981. godine. I tako do 1994. Bio je, kaže skromno, dovoljno kvalificiran da ga nominiraju za istražitelja Haškog tribunala (ICTY), a među policajcima iz čak 43 ureda, postao je jedan od dva odabrana za taj posao.
U Zagreb je došao iz 14. svibnja 1995., neposredno nakon bombardiranja Zagreba. Odmah mu je postalo jasno, kako je rekao, “da je svijet veći Engleske i da postoje važnije i složenije stvari od njegovog dosadašnjeg posla#. Bez zadrške počeo je raditi na istraživanju ratnih zločina protiv hrvatske populacije, pronašavši u svom radu duboko značenje i važnost. Shvatio je kako se ne žali vratiti u Englesku nego da želi nastaviti s poslom istražiti zločine i optuženike predati Haškom sudu.
– Jedinu pomoć koju sam ja mogao pružiti je iz perspektive istražitelja zločina, jer sam u tome bio stručan kazao je Curtis. Njegova prva istraga bila je o Vukovaru, a njegova nada stalna – da će pomoći ljudima da se vrate na svoja ognjišta kada se uspiju privesti krivci za rat.
Dokmanović i Milošević
Dvije istrage visokog profila na kojima je radio su hapšenje Slavka Dokmanovića, predsjednika Skupštine Općine Vukovar, te Slobodana Miloševića.
„Za razliku od okorjelih kriminalaca koji su već prolazili kroz kriminalni sustav, ovi ratni zločinci, koji su počinili strašne zločine uglavnom kroz grozne odluke, mislili su da će sve biti u redu i da će biti pušteni budu li sve samo poricali. Uvjeravam Vas da to nije istina. Kod okorjelih kriminalaca u jednom trenutku postoji spoznaja da se neće izvući i da će prihvatiti krivicu kako bi dobili blažu kaznu. Kod ovih kriminalaca nije bilo ničeg takvog, nisu se znali ponašati i stalno su ponavljali da tužitelji lažu“, istaknuo je Curtis. Dokmanovića je opisao kao potkapacitiranog, a Miloševića kao vrlo lukavog političara. S obojicom je letio u Hag. „Milošević je za vrijeme ljeta bio ‘čudno normalan’. Na njemu se vidjelo da shvaća da se više nikada neće vratiti u Srbiju.“ Preuzeo je Miloševića u zatvoru, na početku je odbijao govoriti engleski ali kada se popeo u helikopter progovorio je, htio je pušiti cigarete i pričati viceve.
Rad za UN – Oil for food program u Iraku
Nakon odlaska s područja bivše Jugoslavije, Curtis je nastavio karijeru u UN-u. Osamnaest mjeseci radio je na programu u Iraku – Ulje za hranu „Oil for food“. Njegova međunarodna istraga je u konačnici rezultirala materijalima predanim nacionalnim vladama koji su svoje građane tužili za korupciju. Ukupna vrijednost svih otkrivenih predmeta iznosila je 60 milijardi dolara.
Prelaskom u UNICEF, život mu je opet dobio novo značenje „Pazili smo da novac ide na pravo mjesto – djeci. To je posao za djecu svijeta i to je vrlo važno.“. Radio je na raznim istragama, sa svojim timom istraživao i donatore i podizvođače, pazeći da novac ne ode u krive ruke. Iako je službeno otišao u mirovnu u 65. godini, ostao je pomagati do kao vanjski suradnik do svoje 68. godine.
Florida, Španjolska ili Hrvatska? Hrvatska!
Razmišljajući kamo će u mirovinu inicijalno je razmišljao o Floridi, mogao je ostati u SAD-u, vratiti se u Englesku zbog vremena i troškova života nije htio. Španjolska mu je bila atraktivna zbog puno Britanaca. Na kraju su ipak odlučili kupiti kuću na moru u Hrvatskoj. Prednost je što „puno ljudi govori engleski”, a i dobro je povezana. Rodbina mu može vrlo brzo doći u posjet – u roku od dva sata su tu. Planira upisati i tečaj hrvatskog jezika, kako bi mogao i razgovarati na hrvatskom jeziku.
Poruka za mlade
„Nemojte se ograničavati samo na stvari koje radite ovdje. Znam da je puno ljudi otišlo, ali dio ste Europe. Osluškujte sve stvari koje su moguće, probajte raditi drugdje ali ne zaboravite od kuda ste došli. Hrvatska treba svoje mlade.“, kazao je Curtis.
Autor podcasta: Siniša Žugić Foto: PoslovniFM
Objavljeno 23. rujna 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.