Održati na životu tradicijski, obiteljski obrt, moguće je samo uz puno rada, odricanja i uz najveću moguću kvalitetu proizvoda. Ponajbolje to zna Milivoj Ivo Golub, bačvar iz Jastrebarskog, kraja u kojem je to zanimanje nekad bilo rašireno, a danas je njegov obrt jedini, kako kaže, „Od Prevlake do Oroslavja i Daruvara”.
Golub je čvrsto odlučio da neće zapostaviti obiteljsku tradiciju započetu sredinom prošlog stoljeća kada je, iz gole potrebe, u Jastrebarsko stigao njegov otac Mirko, inače rođen u Hrvatskom Zagorju.
– On je najprije radio u jednoj tvornici u Zagrebu. Radni uvjeti tamo su bili katastrofalni, a morao je i spavati u tvornici, na krevetu od klipova rogoza. Dobio je tako 1958. ponudu da dođe raditi u bačvarsku radnju u Jastrebarskom. Uzeo je sve što je imao sa sobom i rekao – nigdje ne može biti gore. Tako je sve krenulo, kazuje nam zanimljivu obiteljsku priču Mirkov sin.
Mirko 1962. polaže majstorski ispit, zaradio je nešto novca pa kupio kuću i zemljište i otvorio vlastiti obrt, jedan među brojnima koji su u tom, bogatom vinorodnom kraju proizvodili drvene bačve od najkvalitetnijeg drveta. Jastrebarsko, kao dio Plešivičkog kraja i vinske ceste, diči se vrhunskim vinima, a bez vrhunskih bačava nema ni dobrih vina, što u ovoj obitelji dobro znaju. Posla je bilo, kazuje nam Milivoj, toliko da se nisu proizvodile bačve manje od pet stotina litara, nije imalo smisla. No, devedesetih se situacija naglo promijenila. U upotrebu su sve više ulazile bačve od inoksa, a stari, majstorski zanat pravljenja bačava od drveta pomalo je nestajao.
Stari majstori su umirali, mladi ih nisu htjeli naslijediti i tako je, ne samo u ovom kraju nego diljem Hrvatske, bačvarski zanat malo po malo izumirao.
– No, ja to nisam htio dozvoliti. Sjećam se kako sam se još kao dječarac igrao u radionici. Skakutao sam po daskama dok bi tata i stric Franjo (danas oboje, na žalost, pokojni) radili. S trinaest godina mi je otac već počeo davati ozbiljnije zadatke u radionici, od njega sam stekao znanje a kasnije i preuzeo obrt. Imam 54 godine, znači praktički više od 40 godina proizvodim bačve, govori nam vrijedni i neumorni obrtnik.
U radionici ih je dvoje, uz njega je i jedan (grafički) radnik koji je posao u struci zamijenio drvetom, a zajedno godišnje proizvedu i poprave i do pedeset bačava. Postupak nije nimalo jednostavan.
– Specijalizirali smo se za proizvodnju i popravke barrique bačava koje su najtraženije. U upotrebi mogu biti nekoliko godina, najviše sedam, nakon čega se moraju raditi nove. Pritom je izuzetno važno imati kvalitetno drvo, isključivo hrast kitnjak i hrast lužnjak. Drvo se mora prirodnim putem sušiti tri godine. Zatim se, kako bi se moglo savijati, izlaže vatri odnosno „tostira”. Tu su doslovce sekunde u pitanju, jer izloženost vatri daje različite arome, od karamele i vanilije do kave. I zato ni jedna bačva nije i ne može biti ista, odnosno, sve su kvalitetne ali svaka ima svoju posebnost koju će prenijeti i na vino koje u njima odležava – ističe.
Spominje zanimljivu anegdotu kada je u Francuskoj njegov obrt, uz još nekoliko hrvatskih sommeliera, sudjelovao u interesantnoj radionici u vinariji Moreau. Tamo su predstavljena ista vina, samo što su neka odležala u hrvatskim, druga u francuskim, treća u bačvama iz nekih drugih zemalja. Iako su hrvatske bile najjeftinije, kušači su, ne znajući koje je vino iz koje bačve, upravo ono iz bačve potekle iz Golubove radnje ocijenili najboljim.
Bačve više ne radi starim alatom, kojeg je njegov otac kupio prvim zarađenim novcem, ali ga je sačuvao i od njega napravio 2012. jedinstvenu Bačvarsku zbirku. U njoj je sada 250 eksponata, među kojima je i stroj koji nosi oznaku bečke tvornice osnovane 1820.godine, a svatko je dobrodošao vidjeti ove jedinstvene, tradicijske alate.
Vraćamo se na pitanje opstanka. Iako oznaka tradicijskog obrta nosi neke prednosti, Golub smatra kako bi država ipak mogla učiniti više.
– Dotući će nas cijena drveta. Mislim da bi država preko svoje tvrtke Hrvatske šume tu ipak mogla nešto učiniti, da se obrtnicima sirovina daje po nešto nižim cijenama, jer ovako dosta teško radimo – kaže. Kao drugi problem vidi i manjak radne snage.
– Mladi su „prepametni” da bi nešto konkretno radili – pola u šali, a pola ozbiljno zaključuje. Dodaje kako je njegov obrt s dvoje ljudi odlučio da neće raditi iznad svojih mogućnosti. Nedavno im se dogodila situacija da su, prije mjesec dana, isporučili bačvu s kojom kasne dvije godine. Najbolji je to dokaz da potražnje itekako ima, ali bačve, barem one vrhunske, sve manje njih zna i želi raditi.
Još jedna sjajna priča u serijalu Iz obrtničke radionice.
Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Obrt Golub
Objavljeno 14. travnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.