– Uz odgovarajuću podršku uprave, projekt jednodnevne dijagnostike, ‘One Day Clinic’ – u sklopu kojega se ženama koje dođu na pregled zbog sumnje u rak dojke omogućava da u jednom danu obave sve potrebne preglede i dobiju dijagnozu, te po potrebi odmah obave razgovor s kirurgom i dogovore detalje liječenja – mogli bi vratiti u praksu u zagrebačku Kliniku za tumore vrlo brzo, u roku od dva tjedna, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM doc. dr. sc. Vesna Ramljak, prim. dr. med, idejna začetnica uvođenja tog projekta u Klinici još 2013. godine, ujedno i predsjednica Hrvatskog foruma protiv raka dojke Europa Donna Hrvatska.
– Nadamo se adekvatnoj podršci, jer to ne zahtijeva nikakve dodatne troškove, niti velike pripreme, a omogućava značajne uštede u sustavu te pomaže značajnom smanjenju stresa i anksioznosti koju prolaze pacijentice dok čekaju dijagnozu promjena na dojci, kaže dr. Ramljak, voditeljica Odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju Klinike, koja je s dr. Ljubicom Luetić Cavor, radiologinjom s Klinike za tumore, razgovarala s urednicom Marijanom Matković, u emisiji Anamneza.
U uspjehu projekta najbolje govore podaci. U približno pet godina koliko je projekt jednodnevne dijagnostike trajao, kroz Kliniku za tumore KBC Sestre milosrdnice na taj je način prošlo oko 2680 pacijentica, a od toga je kod njih oko 37 posto bio potvrđen karcinom. Među njima je 16. travnja 2013. bila i pacijentica koja upravo jednodnevnu dijagnostiku ističe kao jako pozitivno iskustvo, a koja je spremno ispričala svoju priču, uz molbu za anonimnost.
– Čula sam od prijateljice da postoji ta opcija. Bio je dovoljan doslovno jedan telefonski poziv u Kliniku da se naručim i jako brzo sam bila na redu. Tog utorka u 9 ujutro sam bila naručena na UZV i odmah je bilo jasno da postoji promjena, pa sam odmah upućena i na punkciju. Bilo je baš kao što doktorica kaže: Vodili su me iz jedne u drugu prostoriju, tako da sam u 13 sati već imala nalaz, odnosno potvrđena je dijagnoza karcinoma dojke. Odmah sam odvedena na odjel kirurgije, dobila sam termin za operaciju 2. svibnja, te termin kod anesteziologa, uz upute oko toga koje pretrage moram obaviti za operaciju. I to je bio jedan od razloga zbog kojih taj dan u svom životu nisam doživjela tragično. Čovjeku s takvom dijagnozom najvažnije je znati kako će se boriti s problemom te da što prije dođe na operaciju, da bi se karcinom odstranio, a ja sam odmah imala definiran put liječenja – kaže. Dodaje kako je takav pristup prema pacijentu neizmjerno važan, jer to čovjeka motivira na borbu za zdravlje.
– Ja sam taj dan imala osjećaj da su baš svi tamo zbog mene i da je svim tim liječnicima doista stalo da riješim svoj problem, koji nije bio mali i to je nešto što bismo trebali primjenjivati u svim drugim situacijama u bolnicama, ne samo toj – kaže. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Upitane o stanju s međuljudskim odnosima na Klinici koje su jedno vrijeme, nažalost, prevladavale u javnosti, dr. Luetić Cavor ističe da su upravo zbog stanja s međuljudskim odnosima na Klinici za tumore mnoge stvari stale, pa i ‘One Day Clinic’. Kako se sada čini, sve se pomalo smirilo i stvaraju se pretpostavke za to da se ponovo počne razgovarati o uvođenju jednodnevne dijagnostike, ocijenila je.
– Napravljeni su bitni pomaci s obzirom na situaciju kakva je bila prije godinu dana. Neki od kolega su se vratili u Kliniku, jedan radiolog je odustao od planiranog otkaza, a uskoro očekujemo i novu kolegicu, izvrsnu mladu specijalizanticu koja će u kolovozu položiti specijalistički ispit. Stanje je po svemu bolje nego što je bilo i s njom će nas brojčano biti dovoljno da možemo razmišljati o vraćanju jednodnevne dijagnostike. Dobili smo i novi CT uređaj, koji je iznimno kvalitetan i bitan nam je za stageing proširene bolesti i rekla bih da smo na dobrom putu – kaže dr. Luetić Cavor.
I vlastito iskustvo kao poticaj promjenama
Dr. Ramljak se prisjetila kako je u vrijeme uvođenja projekta 2013, bila usamljena, mnoge su kolege tada bile skeptične i predviđali da se taj projekt nikad neće ostvariti, no ona je ostala uporna.
– Čitajući literaturu i ono što se radi u svijetu, uvidjela sam da postoje veliki centri u kojima se taj model uspješno provodio. Tako sam dogovorila da provedem neko vrijeme u jednom velikom onkološkom institutu, Gustave Rossy, u Villejuifu, pored Pariza, gdje je cijeli jedan kat ogromne bolnice bio posvećen upravo toj jednodnevnoj dijagnostici. Bilo je to fascinantno iskustvo. Zidovi su bili obojeni u roza boju, žene su tu dobivale čaj dok bi čekale da pređu iz jedne u drugu sobu, odnosno s jedne na drugu pretragu. Sve je bilo iznimno dobro organizirano i išlo jako brzo i izgledalo je kao da sam došla u neki space shuttle. Proučila sam sheme po kojima rade, te uspjela shvatiti kako to i mi možemo napraviti. Sa mnom je tada bila i jedna specijalizantica, sjećam se da smo danima klečale na podu pred hrpom papira na kojima smo radile algoritme. Tako smo napravile šest protokola za pacijentice, ovisno o različitim parametrima, recimo tome koliko pacijentica ima godina, s kakvim je nalazima ili dijagnozom došla, i tako dalje. Tad smo shvatile da je iznimno važno da svaku pacijenticu dočeka dobro obučena medicinska sestra, koja može obaviti osnovnu trijažu, koja na temelju onoga što je čula od pacijentice točno zna kuda ju mora usmjeriti, jer to i nama olakšava posao i tako smo se počeli pripremati. U listopadu 2012. sam boravila u Francuskoj, u studenome sam predstavila ideju i parametre projekta predstojniku naše Klinike, a u prosincu smo o to predstavili pred ravnateljstvom KBC Sestre milosrdnice i projekt je prihvaćen. U međuvremenu sam raspisala projekt i poslala ga Ministarstvu, koje ga je također prihvatilo. Tako smo 1. ožujka 2013. definirali radni prostor, utvrdili metodologiju, okupili ljude i započeli s radom, tako da su se pacijentice jedna dan u tjednu mogle naručiti za tu jednodnevnu dijagnostiku – prisjeća se dr. Ramljak. Dodaje kako su reakcije bile jako dobre, od pacijenata do medija, a i liječnici sami su bili jako zadovoljni jer su osjetili da mogu biti fokusirani na pacijente, bolje im se posvetiti i istodobno štedjeti vrijeme i resurse.
Do tada bi žene (a i sad je to nažalost slučaj) obično dolazile kod kirurga, on bi napisao preporuku za pretrage koje trebaju obaviti, pa bi s time odlazile svojim liječnicima obiteljske medicine koji su im davali uputnice, na koje su se onda same morale naručivati. Gubilo se vrijeme, žene su gubile strpljenje, prolazile kroz jako teške emocionalne situacije. Često kažem da naše pacijentice mogu preživjeti i mogu se nositi s teškom dijagnozom, kad im na topao i ljudski način objasnimo da boluju od maligne bolesti i kako se protiv nje mogu boriti. Teško im je podnositi neizvjesnost i neugodan pristup u priopćavanju dijagnoze, a iznad svega čekanje – kaže dr. Ramljak. Dodaje kako je to osjetila kad se i sama suočila s dijagnozom raka dojke.
– Zbog posla koji radim, ja sam do dijagnoze došla odmah. Ne mogu ni zamisliti kako bih se osjećala da sam morala čekati makar i 24 sata, kamoli duže – iskreno će.
Jednodnevna dijagnostika spašava živote – doslovno
Koncept jednodnevne dijagnostike osmišljen je tako da žene u jednom danu mogu obaviti sve preglede temeljem D1 uputnice, koja je obuhvaćala lepezu usluga, te pet dijagnostičkih metoda.
– Među njima je na prvom mjestu bila mamografija, naravno ako je pacijentica bila za to, jer se kod mlađih žena obično radi ultrazvuk. Pretrage su uključivale i citološku punkciju, kor biopsiju ako je bila potrebna, te pregled kirurga, ili radioterapeuta, odnosno internističkog onkologa, ovisno o nalazu, odnosno tome je li bolest uznapredovala ili ne i koji oblik liječenja treba primijeniti. Čini mi se važnim istaknuti da imamo jako dobre rezultate dijagnostike citološke punkcije tankom iglom, mi smo bolnica koja jako često radi tu pretragu i podudarnost sa patohistološkim nalazom je gotovo 100-postotna. Zašto je to važno: Kad imamo pacijenticu s promjenom na dojci, u roku od nekoliko minuta možemo obaviti tu pretragu i utvrditi ako je promjena benigna. Dakle, gospođa je time završila pretrage, nema straha zbog iščekivanja drugih nalaza i zadovoljno može kući i mirnije se može posvetiti drugim pretragama ako su potrebne – pojašnjava dr. Ramljak. Time je ženi, prije svega, odmah ‘pao kamen sa srca’, a preskače se i niz često nepotrebnih pretraga koje žene u cijelom procesu dijagnostike nerijetko obavljaju, dodaje.
– S druge strane, ako se i kad potvrdi maligna dijagnoza, isti čas moguće je napraviti i magnetsku rezonancu, kor-biopsiju i sve ono što treba. Dakle, odmah smo riješili sve ono oko čega bi žena možda hodala okolo mjesec i pol do dva, morala se naručivati od bolnice do bolnice i lutati. Jedna od prednosti takvog oblika dijagnostike je i to da, kad žena dođe kod mene i treba obaviti pretragu, ja ću nazvati doktoricu Luetić i dovesti pacijenticu k njoj, pa doktorica odmah zna o čemu govorim i zašto sam ju dovela. Moram reći da smo mi tako funkcionirali oduvijek, ali otkad je uvedena ta jednodnevna dijagnostika, i sami smo kao liječnici bili puno zadovoljniji. Pa, čak i nakon što je jednodnevna dijagnostika zbog problema na Klinici obustavljena, često smo i dalje radili tako kad god je bilo moguće – kaže dr. Ramljak.
Docentica Ramljak ističe, kako neće odustati od namjere da se dobar projekt vrati u praksu.
– Ne vjerujem da će biti protivnika te ideje, ali kad nešto osmislimo, uvijek se postavi niz prepreka. Recimo, upozore nas da to ne možemo ostvariti jer nema odgovarajućeg prostora, iako se prostor uvijek može naći. Onda kažu: ‘Ne može se jer nema ultrazvuka’. No, ja sam i predsjednica Udruge Europa Donna, koalicije za borbu protiv raka dojke i mogu reći da smo mi kao udruga kupili ultrazvučni aparat. I ne samo to, udruga je kupila aparat za stereotaksijsku biopsiju, koji ne postoji u regiji, a koji nam uskoro treba doći. Na žalost, nikako da se krene s preuređenjem prostora u koje bismo ga mogli postaviti i raditi. Dakle, mi to možemo. Moramo isplanirati dovoljan broj radiologa i citologa, no da se nas pita, mi bismo to riješili vrlo brzo i jednostavno. Ali, ne možemo sami – kaže. Problem je u tome što uvijek postoje ‘oni iznad’ kojima možete pisati dopise, ali nema nikakvog odgovora, dodaje.
– Nudimo rješenja, dajemo sebe za to da se pomogne pacijentima, a onda, ne znam iz kojih iracionalnih razloga, nema odgovora niti potpore. A previše smo vremena izgubili da bismo odugovlačili s tim projektom – dodaje dr. Ramljak.
Na žalost, projekt jednodnevne dijagnostike primjenjivao se dosad samo na Klinici za tumore u Zagrebu, iako je riječ je o iznimno kvalitetnom proizvodu koji bi svakako trebao biti dostupan u svim velikim regionalnim centrima koji imaju veći broj pacijenata i češće se bave tom vrstom dijagnostike, dodaje dr. Luetić Cavor.
– U manjim bolnicama to vjerojatno ne bi bilo moguće organizirati, no svakako bi bilo dobro da se u Splitu, Rijeci i Osijeku organiziraju takvi modeli jednodnevnih dijagnostika, kako bi pacijenticama ta usluga bila ‘bliža’ – dodaje dr. Luetić Cavo.
Dodaje kako žene svakako treba podsjetiti i na to da je najbolji put u zaštiti zdravlja put prevencije.
– Mi u Hrvatskoj imamo program probira za rak dojke, kojim su obuhvaćene žene starije od 50 godina, koje svake dvije godine dobivaju na kućnu adresu poziv za mamografsko snimanje. Žene bi to trebalo poštovati i odazvati se, jer postoji razlog zbog kojeg se ti pregledi tako rade. Osim toga i naši obiteljski liječnici trebali bi nas povremeno podsjetiti na pretrage koje treba obaviti, a i svatko od nas treba biti odgovoran prema vlastitom zdravlju, pa tako barem jednom mjesečno pod tušem možemo obaviti samopregled. Najgore je kad se nešto ‘slučajno napipa’ nakon dugog perioda tijekom kojega nije bilo preventivnih kontrola, jer liječenje tada nije uvijek toliko uspješno zbog uznapredovalog stadija bolesti – kaže radiologinja Luetić Cavor. – Ta situacija da se ‘nešto napipa’ najgora je moguća za pacijenticu i u 21. stoljeću to nam se ne bi smjelo događati. Ljude bismo trebali educirati o tome da su i sami odgovorni za zdravlje te da postoje bolesti kod kojih najviše za sebe možemo napraviti sami – zaključuje dr. Ramljak razgovor za PoslovniFM.
Vjerujemo da će „oživljavanje“ koncepta jednodevne dijagnostike raka dojke stvoriti dobre temelje za uvođenje sličnih modela i za druge tumore. Situacija je osobito zabrinjavajuća s kolorektalnim karcinomom koji je u Hrvatskoj po učestalosti potisnuo rak dojke na drugo a sam zauzeo prvo mjesto. I kod bolesnika s kolorektalnim karcinomom bi svođenje na odmah definirane termine u bolnici (kolonoskopija, MR, tumorski biljezi, predoperativna obrada, pregled kirurga ) unutar dva dolaska kroz tjedan dana ne samo značajno skratio vrijeme neizvjesnosti u iščekivanju dijagnoze, nego bi rezultirao indirektnim financijski povoljnim učinkom (manji broj putovanja do bolnice, korištenja bolovanja u te svrhe i sl.).
Emisija Anamneza pripremljena je u suradnji s udrugom IGET.
Objavljeno 17. lipnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM