Kada se jedno jutro probudite, studentica ste, na međunarodnom natjecanju i imate 23 godine, a doslovno preko jedne noći počne vam ispadati kosa, pomislite jedino da ste neizlječivo bolesni i da se cijeli svijet upravo srušio. Nakon prvotnog šoka i zbunjenosti, uslijedio je neopisiv strah s bezbroj upitnika. Alopecija se tako meni dogodila. Na kraju dana ostanete sami sa sobom, bez obzira na podršku roditelja i prijatelja, tako da sam ja prvo sama sebi morala objasniti da je to prolazno. Koliko god je kosa dio našeg identiteta, ja sam puno više od svoje kose, svojeg izgleda i svega. Tako da sam prebacila fokus na neke drugačije, trajnije vrijednosti – alopecija me potpuno slomila, ali isto tako me i presložila, istaknula je u iskrenom razgovoru za PoslovniFM Erblina Morina, buduća odvjetnica, a sada vježbenica u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac.
– Nisam se imala kome obratiti, nisam znala događa li se to još nekome. Bila sam tužna, bijesna, frustrirana, zbunjena, ljuta, svašta se događalo što mi se nikad prije nije događalo. Svakakve emocije znala bih proći. S tim da sam u tom periodu izgubila još od stresa 10 kilograma, pa sve to zajedno nisam bila ja. Bilo je puno ljudi koji su me gledali sa sažaljenjem, htjela sam im u tome trenu reći ali nije mi ništa, sve će ovo proći i nemojte me tako gledati. Počela sam na društvenim mrežama pričati o tome, objavljivati i dobila sam enormno puno poruka i postala svjesna da se to dosta velikom broju ljudi događa. Bilo mi je jako utješno znati da nas ima, da netko proživljava sve to isto, da me netko razumije odnosno da ja nekoga razumijem. Trudila sam se pričati sa svima. I sve emocije koje su oni meni govorili, sam ja prošla odnosno oni znaju kroz što sam ja prošla i oni znaju kroz što su oni prošli. Poanta u svim tim nedaćama je naći neki svoj način kako se nositi s time, bilo to kroz ljude koji možda razumiju naša iskustva premda ih ne poznavali. Zbog toga se uvijek trudim, gdje god idem, pričati otvoreno o tome, možda nekome pomognem jer je meni trebao netko tko će mi u tom trenu pomoći, poručila je Morina u razgovoru sa Sandrom Kraljevićem u emisiji Mislište.
Uz smiješak će reći – da nema boksa ne zna kako bi prošla neke stvari, posebno alopeciju. I zato svaki slobodan trenutak se trudi provesti na boksu jer to je vrijeme za nju.
– To je moja aktivnost, to je moj hobi. Što god se događalo u životu znam da imam tih sat ili dva u danu gdje ću ispucati energiju. Pokušavam objasniti ljudima kako nije čak ni toliko do fizičkog izgleda do aktivnosti, nekako mi je psihički i mentalno jako pomaže ispucati svu tu energiju. Dok radim onaj plank i sklekove mislim si ako ja mogu ovo sada, onda mogu napisati i ono u uredu, reći će Morina. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na upit urednika o nedavno položenom pravosudnom ispitu, Morina ističe kako je to dio njezina zacrtanog plana što mora učiniti do 30. godine. I taman 10 dana nakon navršenog 29.-og rođendana sam to i ostvarila. I dalje nisam potpuno svjesna, jer sad duže spavam i nadoknađujem sve ono što sam propustila zadnjih mjeseci. Ali zahvalna sam na tom iskustvu, iako je dosta dugotrajno i mukotrpno, jer sam još jednom dokazala sama sebi da kada nešto naumim i kada potpuno vjerujem u sebe, kada se trudim, da ću to ostvariti!, utvrdila je. Sad moram smisliti što ću do 40.-te, dodaje.
– Oduvijek sam znala da želim studirati pravo i to je bio jedini moj izbor. Moj tata je uporno htio da upišem medicinu, čak sam zbog njega išla i na prijemni iz medicine, ali sam upisala pravo kao što sam oduvijek htjela, reći će Erblina. Dodaje da su njezini ciljevi, za početak svi ciljevi u životu su vodili do pravosudnog ispita i sada smišlja što dalje.
– Nemam dugoročno neki cilj, znam da i dalje želim ostati na svom poslu, ali za vrijeme koje će doći tek ćemo vidjeti kako će se razvijati, naglašava Morina.
Upitana o obiteljskom biznisu, Elbrina će s ponosom istaći kako tata i obitelj vode pekarnu u Zagrebu. Stigli su 90-ih s Kosova, ona tada trogodišnjakinja te 6-mjesečna sestra.
– Tata ne očekuje da im pomažem, ali svakako se trudim pomoći jer znam da iza svakog mog uspjeha i iza svakog mog koraka stoji sve što je moj tata napravio odnosno ne bi bila tu gdje jesam bez obiteljskog posla, tako da osjećam da moram malo uzvratiti i pokazati koliko sam zahvalna na tom svom putu. Da, zna se dogoditi da radim za vikend u pekari, pa tako vidim i život iz dvije perspektive, a te, neki će reći, krajnosti su dio mene.
Erblina je ispričala i malu anegdotu upravo o dostavi pekarskih proizvoda u zgradu u kojoj je odvjetnički ured u kojem radi, ali i restoran na prvom katu. Dostavljala je pekarske proizvode restoranu, pa kasnije se presvukla i odlazila u ured, na što su jednom zaštitari zaustavili kako bi joj rekli da jedna gospodična koja joj jako sliči svako jutro dostavlja u restoran. Prvo je rekla da joj je to sestra blizanka, da bi nakon toga ispričala kako je to ona, koja pomaže obiteljskom biznisu.
– Odvjetnička vježbenica i pravnica sam tek nedavno postala, ali ja svoju obitelj imam oduvijek, imat ću je zauvijek i kažem to na svakom mom koraku, jer ne bi bila tu gdje jesam bez tog obiteljskog biznisa, jasna je Morinina poruka.
Ističe kako kao žena albanskog podrijetla u Zagrebu nikad nije imala nikakvih problema ni loših iskustava, samo, kaže, puno znatiželje.
– Za početak, kada se predstavim, ako ljudi ne ponove znam da nisu zapamtili moje ime. Ali jednom kada zapamte znam da neće zaboraviti. Ja volim svoje ime, moje ime je dio mog identiteta, ustvrdila je Erblina.
– Samu sebe motiviram najviše, i to je zapravno moja poruka i moja poruka mladima, istaknula je na kraju razgovora za PoslovniFM Erblina Morina.
Objavljeno 1. travnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM