TeenBiz Ivan i Lukas: Mladima fali praktičnog, životnog znanja

Naše društvo još uvijek nedovoljno cijeni umjetnike i kreativnu industriju. Nešto što nije opipljivo nema vrijednost koju zaslužuje, odnosno naprosto još uvijek nemamo svijest o vrijednosti toga. U kreativnoj industriji važno je imati i poduzetničku crtu, ocijenili su u emisiji TeenBiz 3u1 razgovora dva mlada kreativca – dvadesetogodišnji Ivan Mihaljević, fotograf i video producent, odnedavno poduzetnik te Lukas Denkovski, srednjoškolac, koji već 10 godina svira bubnjeve.

A o poduzetništvu i stvarima vezanima uz posao, malo se govori tijekom obrazovanja, o otvaranju tvrtke, obrta, samostalnoj djelatnosti… Mladima fali praktičnih, životnih i primjenjivih znanja. U gimnazijama se uči puno, a u stvari ne znamo ono što bismo trebali za život, istaknuli su Lukas i Ivan. Lukas je plastično ilustrirao takvu situaciju – na Ekonomskom fakultetu je dosta ljudi iz elitnih gimnazija u kojima su prolazili s visokim prosjekom, znaju rješavati korijene i teške matematičke zadatke, a ne znaju gumu na biciklu zamijeniti. Ivan je pak uz smiješak dopunio kako ima prijatelja koji dolazi iz gimnazije i s najvećim prosjekom ocjena, a ne zna razliku između kreditne i debitne kartice.

Posao i teenagere spajaju poslovniFM i NESCAFE 3in1. Pričamo o poslovnim vještinama budućnosti, edukacijama, inovacijama, inspiracijama…Napravite omiljenu kavu i pojačajte zvuk. Emisiju TeenBiz 3u1 razgovori, uz podršku NESCAFÉ 3in1… donosi poslovniFM!

Na upit voditelja Noe Nikolića, koja je glavna prednost bavljenja umjetnošću odnosno kreativnim poslovima u odnosu na posao od 9 do 17 sati, Ivan i Lukas odgovaraju kako je najveća prednost neograničavanje vremena tijekom dana.

– Imamo puno širi spektar načina na koji možemo zaraditi. Recimo, ljetos sam radio u skladištu gdje je satnica 27 kuna. Dnevno zaradim 200 kuna, a toliko zaradim svirajući na ulici u puno manje vremena. Mislim da je to prednost, iskreno će Lukas.

Za Ivana je najveća prednost biti svoj šef.

– Nekad se dogode tri dana zaredom u kojima radim doslovno 20 sati dnevno, nakon čega može proći vrijeme da nema posla. No, ne bih mogao raditi svaki dan od 9 do 17, jer mi treba sloboda tijekom dana. Paše mi to da kad radim, radim do kraja i točno znam koji mi je cilj, naglasio je Ivan.

Odgovara kako se fotografijom počeo baviti od malih nogu, s kućnim fotoaparatom. Ozbiljnije se s time krenuo baviti tijekom srednje škole, kad su počele stizati ponude za neke male poslove, da bi na kraju srednje škole shvatio da je to jedino što me zanima.

– Pokušao sam se upisati na ADU, par puta. Mislim da bi mi najviše pomogla za disciplinu i procedure rada te networkingu. Ne može se sve naučiti preko interneta, iako se tu može naći velika baza podataka, tutorijala i sl., kazao je Ivan.

Za Lukasa pak je sve počelo kad mu je mama s poslovnog puta donijela palice za bubnjeve, jer je stalno doma lupao različitim štapićima.

– Jednom sam napravio i svoj improvizirani bubnjarski set s flašom od piva i nekoliko posuda. Nakon toga je moj tata rekao da me neće forsirati, ali bi me volio upisati na Rock akademiju koja je baš dosta fokusirana na bubnjeve. I profesor mi je rekao da dobro osjećam ritam. Talent definitivno pomaže, ali je kontinuirana vježba svakako bitnija, reći će Lukas. U Hrvatskoj je, kaže, dosta ograničen spektar studija vezanih za glazbu koji se mogu upisati nakon srednje škole. Budem li se opredijelio za glazbu, vjerojatno ću ciljati na Sloveniju ili Austriju, iako je i zagrebačka Muzička akademija, kaže, dobar odabir.

Ivan iza sebe ima već ima niz vrlo uspješno realiziranih projekata, od filmova do produkcije i realizacije hibridnog live streaming koncerta Massima. Ipak napominje da nitko nikome neće dati veliki posao ako nemaš veliko iskustvo. Treba krenuti s malim poslovima, tako se dokazivati i onda će doći ozbiljniji poslovi. Tako se radi i networking, koji je iznimno bitan. Sve više ljudi bavi se ovim poslom i bitno je steći poznanstva kako bi se istaknuo iz mase, naglašava. Važno je da ti se klijenti vraćaju te da te oni preporučuju drugima. Na taj način se širi posao.

Lukas ocjenjuje da je s gažama dosta velik rizik, jer to ne može raditi sam, trebao bi naći još neke ljude i imati bend.

– Definitivno bi mi jedan od dream jobova bio da sam u Simfonijskom orkestru HRT-a, jer bih radio ono što volim. Ne bih bio u uredu, volio bih svirati. U inozemstvu također postoje mnogi orkestri koji su dosta jaki gdje bih se mogao zaposliti, procijenio je Lukas. Najviše ga, kaže, privlači tzv. “crna glazba” – jazz, funk, soul, sad u modernije vrijeme RNB rap.

I Ivan i Lukas smatraju da su 2Cellos vrlo inovativno smislili kako iz klasične glazbe napraviti globalni hit. Stvarno bi trebalo smisliti nešto jako jako kreativno, da bi se ponovno postigao takav uspjeh, zamaštali su.

U svemu tome iznimno je bitna vježba.

Lukasu je to glavni fokus. Kako vrijeme sve više odmiče, tako sve više moram vježbati u glazbenoj školi jer doma imam samo bubnjeve. Svaki dan, pored škole, minimalno 30 min do 45 min. No, tu nije samo instrument; imam i teorijske predmete poput harmonije, solfeggija i povijesti glazbe što mi je manje zanimljiv dio, pa i njega moram učiti.

Bez vježbe nema ništa, moraš imati zanat, pokret ruke, ocjenjuje Ivan. Što se tiče vježbanja snimanja, to sam povukao iz glazbene škole, gdje sam svirao violinu, zapravo to je navika vježbanja. Ne mogu “vježbati fotoaparat”, ali mogu izaći van na ulicu pa tražim detalje, kompoziciju i na taj način treniram oko, pažnju.

Na voditeljevo pitanje jesu li razmišljali otići raditi u inozemstvo, Lukas odgovara kako je inozemstvo opcija, u početku na neku akademiju, a kasnije u neki simfonijski orkestar. Smatra i da su poslovi iz inozemstva sve češći zbog svega što nam je na raspolaganju.

Ivan pak ocjenjuje da je odlazak u inozemstvo ipak osobna preferencija. Osim otići na masterclass ili odraditi posao vani, volio bih ostati ovdje. Mislim da Hrvatska ima potencijala, tu se može svašta raditi, imamo sve moguće lokacije. Ako dolaze holivudske produkcije, Netflix, onda valjda imamo nešto za snimati. To je isto problem, kad se ode vani studirati – po povratku se jako teško uključiti, jer ne znate nikoga. Imam primjer prijatelja koji je išao studirati glumu u New York. Kad se vratio, nijedno ga kazalište nije htjelo, jer ga nitko nije znao, nije išao na ADU, iznio je Ivan.

POSLOVNI-FM-TEEN-BIZ-Ivan-i-Lukas (Desni klik – odaberite “save link as” ili “save target as”…)Preuzmi