– U Hrvatskoj je izgrađeno nešto manje od 800 megavata vjetroelektrana i Hrvatska tu stoji dobro. Kad se to usporedi s ukupno instaliranom snagom svih elektrana, to je udjel nešto veći od 15 posto. Ako se tome, pak, doda još snaga obnovljivih izvora iz malih hidroelektrana i sunca te kogeneracijskih postrojenja, Hrvatska ima dovoljan postotak instaliranih obnovljivih izvora u skladu s direktivama EU, istaknuo je za poslovniFM Željko Tukša, predsjednik Uprave KONČAR – Inženjeringa za energetiku i transport.
Kad su u pitanju obnovljivi izvori energije, prva asocijacija u KONČARU su hidroelektrane, koje su, naime, naši najznačajniji objekti koje gradimo, ili za koje isporučujemo opremu. KONČAR je proteklih desetljeća u potpunosti ili djelomično izgradio i revitalizirao 375 hidroelektrana diljem svijeta, za koje je isporučio ključnu opremu poput generatora, transformatora, prekidača, i sl. – primarnu opremu koja se koristi u realizaciji takvih objekata. Napominjem da velike hidroelektrane ne spadaju u obnovljive izvore, pod taj naziv uključujemo male hidroelektrane, sunčane elektrane, vjetroelektrane i kogeneracijska postrojenja koja koriste bioplin i biomasu, pojasnio je Tukša u razgovoru s Borisom Živkovićem, urednikom emisije Motori rasta.
Poslovni FM i Grupa Končar donose emisiju MOTORI RASTA! – zanimljive razgovore o ljudima i poslovanju u području energetike, tračničkih vozila, obnovljivih izvora, istraživanja, razvoja i inovacija.
– Što se tiče fotonaponskih sustava, pratimo svjetske trendove. U Hrvatskoj očekujemo u doglednoj budućnosti velik broj sunčanih elektrana. HOPS trenutno ima zaprimljenih zahtjeva za priključak na elektroenergetski sustav za više od 2 tisuće megavata, stoga je za očekivati da će u narednih 10 godina doći do velikog booma u izgradnji sunčanih elektrana, smatra Tukša.
– KONČAR je izgradio i u svom vlasništvu ima vjetroelektranu „Pometeno brdo“, koja se nalazi u blizini trafostanice Konjsko, u zaleđu Splita. Vjetroelektrana se sastoji od 17 agregata, 15 agregata je snage 1 megavat i dva agregata snage 2,5 megavata, ukupna instalirana snaga je 20 megavata. Vjetroagregati su u potpunosti KONČAREV proizvod i udio vlastite opreme u njima je više od 80 posto. Vrijeme kad je ta vjetroelektrana građena bilo je doba intenzivne gradnje vjetroelektrana, pa su privatni investitori sa stranim partnerima instalirali i stranu opremu, stoga na žalost u drugim projektima nema domaćih, vrlo konkurentnih rješenja. Tako je ta vjetroelektrana ostala jedina koju je KONČAR dosad izgradio, prisjetio se Tukša.
KONČAR je jedna od rijetkih tvrtki u svijetu koja proizvodi vjetroagregate. Iako je prije 10-ak godina u svijetu bilo više proizvođača vjetroagregata, integracijom i spajanjem danas je taj broj prepolovljen, a kao i u brojnim drugim područjima, Kinezi dominiraju.
Male hidroeletrane i sunčane elektrane u budućnosti
– Što se tiče malih hidroelektrana, kao bitnog elementa u obnovljivim izvorima energije, KONČAR ih je dosad izgradio nekoliko. U tehničkom smislu, odnosno po principu rada, nema razlike između malih i velikih, no razlika je u instaliranoj snazi koja nije jedinstvena u EU-u i svijetu. Pritom je utjecaj na okoliš malih hidroelektrana beznačajan. Velike hidroelektrane, pak, imaju utjecaj na ekosustav, mikroklimu i zbog toga, ponavljam bez obzira na izvor, se ne računaju kao obnovljivi izvori. Male hidroelektrane, ako se mjere po količini ugrađenog betona ili željeza, su zaista bez ikakvog utjecaja na okoliš. Što se tiče kriterija oko velikih i malih, u Hrvatskoj su male hidroelektrane u rasponu snaga od 10 kilovata do 10 megavata, iako je u svijetu to i manje. Mi smo pod pojmom „male“ podrazumijevali hidroelektrane koje su manje od megavata, a to bi zapravo prije bile mini hidroelektrane. Takva je i HE Pleternica, snage 220 kilovata, u novije doba prva takva mala hidroelektrana građena u Hrvatskoj i gradio ju je upravo KONČAR. Također, gradili smo objekte slične snage i u Makedoniji na brani sustava za opskrbu pitkom vodom, a ta je snage 400 kilovata. Gradili smo i u BiH za privatnog investitora malu hidroelektranu snage 500 kilovata. Radili smo i na vodoopskrbnom sustavu Istre, malu hidroelektranu „Velika šuma” snage 90 kilovata. Također, radili smo i za HEP, MHE Prančevići, naglasio je Tukša.
– KONČAREV proizvod u potpunosti je i sunčana elektrana na otoku Visu, koju je nakon što je izgrađena i puštena u rad, otkupio HEP. Solarni paneli, njih 11 tisuća, koji su ugrađeni u elektranu na Visu, KONČAR ne proizvodi, a postavljeni su na konstrukcije na zahtjevnom krškom terenu. Sve je opremljeno i s 5 pretvarača frekvencije, također u potpunosti KONČAREVIH proizvoda, svaki snage 700 kilovata. Za tu snagu to nije tipičan centralni pretvarač, ali je po svojem konceptu centralni pretvarač koji je ujedno i energetska stanica. On je opremljen svim ostalim elementima koji su nužni za priključak na mrežu, dakle transformatorom i prekidačima te se spaja direktno na 10 kV distribucijsku mrežu. Pretvarač je s 10 kilovoltnim kablovima dužine pet kilometara spojen na trafostanicu „Vis“. To je trafostanica koja otok Vis povezuje podmorskim kabelom s otokom Hvarom, što znači da Vis dobija napajanje s otoka Hvara, pojasnio je Tukša.
– Vis je neintegrirana sunčana elektrana. Da pojasnim – integrirane su one koje su sastavni dio poslovnih objekata na krovovima i sl., manje sunčane elektrane, snaga manjih od nekoliko desetaka kilovata. U prvoj fazi izgradnje sunčane elektrane „Vis“ nije izgrađen baterijski spremnik, koji je bio predviđen za drugu fazu. U međuvremenu je ugovoren, trenutno je u fazi projektiranja, a ubrzo će slijediti i isporuka te puštanje u pogon baterijskog spremnika u sklopu sunčane elektrane na Visu. I to je u potpunosti KONČAREV proizvod, a sastoji se od dva kontejnera. U jednom su baterije grupirane na snage od 360 i 500 kilovata, s pretvaračem frekvencije odnosno punjačem baterija i pripadnom opremom za spoj na mrežu, tj. transformatorima i potrebnim aparatima. Glavna svrha baterijskog spremnika na Visu je akumulacija električne energije kad je proizvodnja velika i isporuka kad je proizvodnja mala. Primjerice, najjednostavniji spremnici električne energije su akumulacijske hidroelektrane, jer u trenutku kad postoje viškovi energije, kao npr. u noćnim satima kad sve hidroelektrane rade, voda se pumpa u akumulaciju pa u popodnevnim satima postoji zaliha energije u tom akumulacijskom jezeru, što je najjednostavniji oblik spremanja električne energije, naglašava Tukša.
– Baterijski spremnik se koristi na distribucijskoj razini, a u novije doba obzirom na priključke obnovljivih izvora, nužno je i na toj razini regulirati distribucijsku mrežu, koja je podešena da zadovoljava padove napona kod najvećih opterećenja. Primjerice, na Visu je sunčana elektrana snage 3,5 megavata, a prosječna potrošnja otoka Visa na godišnjoj razini je ispod 2 megavata, zimi ispod megavata. Zimi sunčana elektrana za sunčanih dana na Visu može proizvesti više od 2 megavata električne energije i onda električna energija putuje prema Hvaru, jer trenutno nema baterijskog spremnika.
– Obnovljivi izvori energije zasad su još uvijek relativno nestabilni, u velikom broju nisu samoodrživi i jako ovise o državnim subvencijama. Iako se većina stručnjaka razilazi u mišljenjima koliko će obnovljivi izvori utjecati na gospodarstvo, činjenica je da bez velikih kapitalnih investicija u energetski sektor, mogu predstavljati i potencijalni rizik za sustav opskrbe. Istina je i da pri razvoju i predstavljanju projekta, javnost često reagira s otporom, što nam govori o potrebi kvalitetne argumentacije i pojašnjenja ciljeva koji su vezani za pojedine projekte. Dosta kvalitetnih projekta koji su predviđali gradnju nekih hidroelektrana su, neargumentirano, stavljeni u stranu jer se nisu dobro komunicirali glavni ciljevi i svrha projekata, njihove prednosti i koristi. Primjerice, program Sava, u kojem su se mijenjali koncepti, nikad nije kvalitetno predstavljeno kako to nije isključivo energetski projekt. Kad bi bio samo energetski bio bi neisplativ, ali to je i vodoprivredni projekt i projekt cestovne povezanosti, a najvažnije od svega – to je projekt sprječavanja pada razine podzemnih voda. Primjerice, Slovenci su izgradili svoje hidroelektrane na Savi i time spriječili donošenje novog šljunka. Erozijom se šljunak odnosi i razina podzemnih voda koje puni rijeka Sava u okolici opada. Ne izgradimo li dovoljan broj vodnih stepenica i ne zadržimo li razinu podzemnih voda imat ćemo veliki problem u budućnosti, upozorava Tukša.
Vodik i nove tehnologije
– Što se, pak, tiče korištenja čistog vodika, EU je predvidjela strategiju njegovog korištenja u više faza. Ideja je da se obnovljivi izvori koriste za proizvodnju vodika i da se elektrolizatori instaliraju pored vjetroelektrana ili sunčanih elektrana umjesto da se transportira električna energija u elektroenergetski sustav. Naime, vodik bi se proizvodio na licu mjesta, ali u pitanje dolaze transport i skladištenja tog vodika. Postoje planovi za izgradnju plinovoda koji bi prenosili vodik. U perspektivi se očekuje da će svi veći potrošači (npr. teški transport vlakovi, kamioni, brodovi…) koristiti vodik, a ne baterije. Puno je, naime, povoljniji odnos volumena u koji je moguće smjestiti određenu količinu energije kod vodika nego kod baterija.
– Prije 15 godina u KONČAR – Institutu za elektrotehniku postojao je laboratorij za istraživanje vodika, a kao rezultat tih istraživanja realizirano je nekoliko sustava Hybrid Box koji su u stvari autonomna napajanja baznih stanica koja bi uz sunce koristili i vodik. Dakle, potpuno autonomno napajanje, pri čemu se ne koriste dizel goriva ili dizel agregati. Bili smo ispred svog vremena. Od tad se promijenio trend, počele su se sve više koristiti baterije. No, sad se ponovo vraća model proizvodnje vodika pri obnovljivim izvorima, jer je za očekivati da će to u budućnosti biti profitabilnije. Stoga u KONČARU razmatramo reaktiviranje tog laboratorija, otkrio nam je Željko Tukša.
KONČAR – Inženjering za energetiku i transport je tvrtka unutar Grupe KONČAR i nositelj svih većih projekata vezanih za elektroenergetske objekte i postrojenja. Također, nositelj je ugovora kad treba objediniti više društava iz Grupe koja isporučuju opremu, a područja djelovanja su definirana u samom nazivu tvrtke – energetika i transport.
– Možemo govoriti o tri temeljna poslovna segmenta. Prvi je vezan za proizvodnju električne energije i u tom portfelju su klasični objekti hidroelektrana koje su nam na neki način najznačajniji objekti, obnovljivi izvori energije, u drugom dijelu su to prijenos i distribucija električne energije, zajedno sa sustavima daljinskog vođenja i dispečerskim centrima, dok je treći segment željeznička infrastruktura, koja uključuje elektrovučna postrojenja, ali i sigurnosno-signalne uređaje. Tu je i četvrti segment kao horizontalna poveznica, a to su informatičke tehnologije i digitalizacija, u sklopu kojeg su najznačajniji vlastiti softverski proizvodi kao što su SCADA sustavi i sustavi vođenja u elektroenergetici, kazao je na kraju razgovora za PoslovniFM Željko Tukša.
Objavljeno 21. svibnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM