Piše: Marijana Matković, novinarka-urednica i voditeljica ciklusa tekstova i emisija koje poslovni FM priprema i provodi o mirovinskom sustavu
Krajem travnja započet će isplata jednokratnog Covid-dodatka za oko 800.000 do 850.000 umirovljenika s mirovinama ispod 4000 kuna, koji trebaju dobiti Covid-dodatak, uz jednu iznimku: Kako bi pravo trebali ostvariti i umirovljenici koji su dio staža ostvarili u inozemstvu (i to prema ukupnoj mirovini, ne samo isplati koju primaju za staž u Hrvatskoj), ti bi umirovljenici dodatak mogli dobiti tek u srpnju, nakon što Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) pribavi podatke o isplatama iz inozemstva i utvrdi visinu primanja i visinu pripadajućeg dodatka za te umirovljenike. Dakle, dodatak neće odmah dobiti svi, već samo oni kod kojih je situacija ‘čista’ i mirovinu im isplaćuje HZMO, dok se za one koji su radili i u inozemstvu i primaju inozemnu mirovinu, čeka točan podatak i o tom primanju. S obzirom na to da nema objedinjenih podataka o ukupnim primanjima umirovljenika, teško je, zapravo, procijeniti koliko je onih s inozemnim stažem i mirovinama iz inozemstva koji prelaze spomenuti cenzus, iako se na temelju procjena Vlade i podataka o broju umirovljenika mogu dati neke procjene.
Naime, mirovinu manju od 4000 kuna iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prima ukupno 971.663 umirovljenika, od čega je oko 176.912 umirovljenik koji uz hrvatsku ostvaruje i mirovinu na temelju inozemnog staža. Kako je u velikom broju riječ o umirovljenicima koji su radili u bivšim republikama bivše države, primjerice Sloveniji, BiH, Srbiji i Crnoj Gori, čiji su prosjeci mirovina relativno mali, može se pretpostaviti da će dobar dio njih ostvariti pravo na dodatak, dok bi oni koji su dio mirovine ostvarili u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji – pojednostavljeno rečeno ‘na Zapadu’ – na kraju po ukupnim primanjima mogli ‘ispasti’ iz kruga onih koji imaju pravo na dodatak. Tako je, zapravo, teško procijeniti koliko je ljudi u svakoj pojedinoj kategoriji koji mogu računati na pojedinačne iznose.
Dakle, svi oni s mirovinom do 1500 kuna ostvarit će jednokratni dodatak od 1200 kuna. Prema podacima HZMO-a, među njima je najmanje 120.000 umirovljenika s primanjima samo na temelju hrvatskog staža, čiji prosjek mirovine se kreće u rasponu između 330 pa do 1250 kuna. Još 142.691 umirovljenika samo s hrvatskim stažem, čija prosječna mirovina iznosi između 1500 i 2000 kuna, dobit će jednokratni dodatak od 900 kuna. Dodatnih 343.427 umirovljenika iz te kategorije imaju pravo na 600 kuna dodatka, a 188.724 umirovljenika s mirovinom između 3000 i 4000 kuna ostvaruje pravo na dodatak od 400 kuna. Tome će biti pridodani korisnici koji primaju dio mirovine na temelju inozemnog staža, a pravo na dodatak i njegov iznos utvrdit će se ovisno o tome koliko im iznosi ukupna mirovina.
Za Covid dodatak osigurano 600 milijuna kuna
Procjena je Vlade da za osiguranje tog dodatka treba osigurati oko 600 milijuna kuna, a prve procjene ukazuju na to da država možda neće ni trebati posegnuti u rezerve, s obzirom na financijski plan HZMO-a. Naime, ukupni rashodi za mirovine i davanja na toj stavci Financijskog plana HZMO-a za 2021. godinu ‘teški’ su 42,629 milijardu kuna, što je povećanje u odnosu na 2020. od približno 0,9 posto. To povećanje ranijih godina često nije bilo dovoljno ni za pokriće redovnih usklađivanja mirovina s plaćama, dok su dva usklađivanja tijekom 2020. i prvo od siječnja 2021. ostali bitno ispod planirane razine. Usporedbe radi, 2018. godine mirovine su usklađene dva puta, u siječnju za 2,7 posto, a u srpnju za 0,96 posto, dakle za 3,66 posto, dok su siječnju i srpnju 2020. povećane za 0,76 i 1,41 posto, ili ukupno za 2,17 posto. Prvo ovogodišnje usklađivanje donijelo je umirovljenicima tek 0,56 posto povećanja, a s obzirom na to da nema rasta plaća i ne bilježi se značajna inflacija, realno je očekivati da ni srpanj neće donijeti puno više. Dakle, planirani rashodi za usklađivanje mirovina doista ‘skrivaju’ dio rezerve za isplatu Covid-dodatka i ne povećava se trošak rashoda za mirovine.
No, valja naglasiti da se njime zapravo značajno ne poboljšava niti položaj samih umirovljenika, ma koliko nam se činilo da 1200 kuna dodatka na mirovinu koja iznosi 500 ili 800 kuna zapravo nije malo. Dio umirovljenika s izrazito malim mirovina tim će dodatkom dobiti možda i dvije dodatne mirovine u ovoj godini, oni koji primaju prosječnu mirovinu od 1770 kuna s 900 kuna dodatka dobit će polovicu dodatne mirovine, dok bi oni s višim primanjima mogli dobiti 10-ak posto jedne, što doista zvuči kao značajna pomoć u ovoj situaciji. No, kad u taj kontekst uvedemo činjenicu da su mirovine u proteklih nekoliko godina značajno zaostale za plaćama, zapravo je pitanje u kojoj je mjeri riječ o realnoj pomoći.
Naime, još 2016. godine prosječna mirovina iznosila je 39,59 posto prosječne plaće, 2019. Pala je na 38,92 posto. U ožujku ove godine isplaćene su mirovine za veljaču, čiji je udio u prosječnoj plaći iznosio 36,7 posto.
Na to, valja naglasiti, nije utjecalo samo zaostajanje u usklađivanju mirovina – odnosno njihovom praćenju rasta plaća i(li) troškova života – nego i činjenica da su mirovine novih umirovljenika koje se računaju na temelju plaća tijekom cijelog radnog staža danas u prosjeku bitno manje u odnosu na mirovine nekadašnjih umirovljenika kojima se računalo 10 najpovoljnijih godina staža, no riječ je o padu koji značajno utječe na njihovu kupovnu moć i rizik od siromaštva, što niti jedan jednokratni dodatak ne može umanjiti.
Osim toga, ako kod dodjele tog prava država uzima u obzir ukupne mirovine, dakle i one na temelju staža odrađenog u inozemstvu, nejasno je zašto se ne uzima u obzir činjenica da dio umirovljenika niže prihode u prvom stupu ostvaruje i zbog toga što su štedjeli u drugom mirovinskom stupu, pa dio mirovine sad primaju i iz tog izvora. To je jedan od razloga zbog kojih im je mirovina iz sustava generacijske solidarnosti danas niža u odnosu na umirovljenike koji su štedjeli samo u tom sustavu, pa to nije moguće zanemarivati. Jer, na ovaj način umirovljenik s prihodima do 1500 kuna iz HZMO-a koji bi imao pravo na 1200 kuna dodatka može imati još 600 ili 700 kuna iz drugog stupa, a da mu to ne utječe na pravo na dodatak, dok će onaj s tolikom mirovinom iz Njemačke, na primjer, po sadašnjim pravilima ‘pasti’ na samo 600 kuna dodatka. Istina, ne možete uvijek pomiriti sve da vuk bude sit i koza cijela, no ovime se mogu razlikovati i ljudi koji su odradili i jednaki staž u Hrvatskoj, odnosno ljudi koji ukupno imaju jednaki iznos mirovine s kojim trebaju preživjeti mjesec.
S obzirom na to da je riječ o jednokratnom dodatku na mirovinu, recimo da se taj propust može i zanemariti, no bez sumnje predstavlja primjer na kojem bismo trebali učiti.